početak AKTUELNO Od ideje do realizacije

Od ideje do realizacije

od nedelja
1,2K pregleda

stanimir drobnjaković cane
NAGRADA UŽIČKE NEDELJE – NAJBOLJI PREDUZETNIK ZA 2015. – STANIMIR DROBNJAKOVIĆ, VLASNIK „PULSARA“
Kreativnost i vrednoća su dve osnovne osobine koje krase Stanimira Drobnjakovića – Caneta, vlasnika agencije „Pulsar“. Još od malih nogu od svoga oca, među Užičanima poznatog Branka Drobnjakovića, zvanog Brane Kiš, Cane je na svojstven način kod sebe razvijao kreaciju.
– Moj otac je završio Mašinski fakultet u Beogradu, malo tamo radio, a onda se sedamdesetih vratio u Užice i oženio. Radio je na Armaturi (kasnije „Fasau“) u „Prvom partizanu“, u razvoju proizvoda i na organizaciji sajamskih nastupa. Pored toga, bio je umetnik slikar amater i član udruženja. Onda je početkom osamdesetih osnovao svoju firmu. Sestra i ja smo odrastali u takvom podsticajnom okruženju, gde se stalno nešto radilo i stvaralo. Tako sam od malih nogu uvek nešto čačkao po radionici i nikada mi nije bilo dosadno – kaže Cane.
Došlo je vreme da se Cane opredeli i za životni put, ali to su bila nezgodna vremena. Početkom tih kriznih devedesetih godina prošlog veka Cane je završio srednju školu, otišao u vojsku, vratio se, spremio za Beograd i mašinski fakultet, ali kriza je uzela svoj danak. Zato se vratio u Užice i upisao Višu mašinsku školu, i odslušao prvu godinu. Tada se u njemu nešto prelomilo. Shvatio je, možda je kriza koja je zahvatila celu privredu uticala na to, da ne bi mogao da živi kao „mašinac“, pa se okrenuo onome što stvarno voli da radi, nekim zanimljivijim stvarima, onome što ume da radi. Zahvaljujući jednom prijatelju upoznao se sa Mišom Radovanovićem, vlasnikom „Bohora“.
– I prvi koraci koje sam uradio, a zvanično i komercijalni, bili su brendiranje „Bohorovog“ teretnog vozila, kombija, kada je ova firma krenula da radi suvu gradnju. Trebalo je osmisliti grafiku. Otišao sam kod njega, saslušao ga i ono što ga zanima uspeo sam da pretvorim u grafiku. Uradio sam ručno skicu i obojio akvarelom, jer tada još nije bilo računara, a iako je bio neki računar u gradu, to je bilo grafički neupotrebljivo. Odneo sam skicu Mišu, prezentirao ideju i ona je bila usvojena. I tako, tog leta 1992. godine rešio sam da to radim i da pokušam da živim od toga. Tek 1994. godine sam kupio računar, a već sam poznavao softver i onda je to krenulo brže da se radi, razvija – rekao je naš sagovornik.
Sa tim što je radio, jedino mu se nije slagalo ime zanatske radnje, koja je davno dobila ime „Sandžaklija“. To ime je Canetov otac dao zbog svog oca, zbog sentimentalnih uspomena na njega. Canetov deda je 1920. godine došao iz Kokinog broda u Užice i naselio se. Tu je ispekao abadžijski zanat i otvorio svoju radnju, koju je nazvao „Sandžaklija“.
– Nekako se to ime nije uklapalo u vreme kada sam počeo da radim i onim sa čim se bavim. Zato sam uspeo da ubedim oca da promenimo ime i od 1996. godine osnovao sam „Pulsar“. I eto, prošlo je 20 godina od tada, s tim što sam 2011. godine iz „szr“ prešao u „d.o.o.“ – dodao je Cane.
„Pulsar“ je od tada počeo da se postepeno, ali sigurno, razvija. Prerastao je u firmu koja svojim klijentima nudi ceo paket, od ideje pretočene u vizuelno rešenje.
– To što mi sada radimo je dizajn, produkcija i komunikacije, sve što je vezano za grafičku produkciju, za vizuelno oblikovanje od početka do kraja. Mi smo konsultanti našim klijentima. Ne plasiramo samo ideju, nego tu ideju dovodimo do realizacije. Dakle, mi oblikujemo i osmišljavamo koncept kako nešto da se plasira na tržištu, kako da iskomuniciramo sa publikom, odnosno kupcima, i kako da dobijemo povratne informacije. Mi smo ti koji ćemo da saslušamo priču, da napravimo šta bi moglo da bude prezentirano i da realizujemo to da kraja, da to bude jedna udobna vožnja avionom i da se bezbedno sleti – objasnio je vlasnik „Pulsara“.
Nije baš uvek lako doći do pravog rešenja – ima tu puno izazova. Cane kaže da nije retkost da klijent ne ume da definiše zadatak. A često su i želje u raskoraku sa ciljevima.
– Ima raznih zahteva, a mnogi klijenti na početku ne umeju da artikulišu to što žele. Dešavalo se u tom našem inicijalnom razgovoru, kada pitamo šta žele i kako bi oni to želeli da izgleda, obično kažu:“Napravi to da bude svetski!“. Dobra praksa i profesionalni pristup od nas zahteva da shvatimo zajedno sa klijentom šta je to što će njemu da donese posao i novac, da pošalje pozitivnu poruku. Naravno da ima i ljudi precizno znaju šta hoće i koji su već uspeli u poslu i tu ima mnogo manje dilema. Naša usluga podrzumeva ideju i realizaciju. Klijent ne mora da ide u jednu agenciju za ideju, pa da ode u drugu kuću da to materijalizuje. Mi sve to radimo, kod nas je sve to zaokruženo – rekao je naš sagovornik.
Na pitanje kako je poslovati u Užicu, vlasnik „Pulsara“ kaže da je kod nas dobro – tačno je da ovde nema obrta kao u srodnim agencijama u Beogradu, ali za razliku od istočne Srbije, kod nas je mnogo bolje. To obično naglasim kada u društvu krene jadikovka za Beogradom.
– Za istočnu Srbiju, Niš, Knjaževac, Zaječar, Negotin, mi smo za njih Zapad, jer ovde, je industrija preživela, ipak imamo velike sisteme koji su opstali, kao što su „Prvi partizan“, „Impol Seval“, „Valjaonica bakra“, „Jedinstvo“, „Putevi“, kao i manja preduzeća poput „Metalkomerca“, „Turbo-servisa“, „Elektrotermija“ i „Largo“ na Beloj Zemlji, „Bohor“, „Trgoagent“, „ABC“, „ATM“, „Autoventil“ i gomilu malih firmi koje zapošljavaju od 20 do 50 ljudi, i sve su to ozbiljne firme. Pored toga, tu je i Zlatibor kao turistički centar. Zato je poslovati u Užicu izazovno. Ako radite da napravite nešto kvalitetno, onda nije teško. Mi, eto da kažem, imamo solidan kapacitet u radionici gde proizvodimo grafike. Imamo printer širine 1,60 koji radi folije, koje posle štampanja mogu da se lepe na automobile, panoe, zidove. Imamo i mašinu za obradu i za sečenje tih folija, a zimus smo kupili ravni printer, koji služi za markiranje reklamnog materijala u punom koloru i na manjim predmetima. Tu sam se oslonio na dobavljače koji su ozbiljni i stabilni – japanski Roland i Graftek poslednje generacije. Mi nemamo opremu, niti imamo kao cilj velike maloprodajne sisteme kao što su „Delez“ i „Roda“, ali zato imamo zaokruženu uslugu visokog kvaliteta za lokalne potrebe. Profilisani smo za kupce srednjeg formata. Zato imamo za klijente gomilu pristojnih firmi – rekao je on.

stanimir drobnjaković cane 2

U početku „Pulsar“ nije imao sve mašine, pa je često radio sa kooperantima. Tek, 2008. godine, nabavio je mašinu za digitalnu štampu, a kako kaže, tada su mu se poklopile tri okolnosti.
– To je bila investicija od 30.000 evra. Dogodilo se da je moj kooperant pogrešio u štampi, ne izađu neke nijanse kako treba i nije bilo konstantanog kvaliteta. Iako je hteo da prizna trošak, nije bilo vremena da se ponovo štampa. A pošto sam perfekcionista, tu se gomilalo moje nezadovoljstvo… U istom trenutku uvoznik je napravio akciju i spustio cenu mašine i kao treća okolnost je bila ta što nam je SoŽe banka rekordnom brzinom izašla u susret. Tako sam za 20 dana krenuo u štampu na novoj opremi koja je bila poslednja reč tehnike!
Pored produkcije „Pulsar“ organizuje i događaje. Jedan od većih događaja je bio otvaranje nove linije u „Impol Sevalu“, kao i nove hale u „Prvom partizanu“. Takođe, sprema i nastupe na sajmovima.
– Na Novosadskom sajmu poljoprivrede u poslednjih sedam godina najbolji i najlepši štand je imao „Zlatiborac“. Taj štand smo mi radili i uvek je privlačio veliku pažnju. To je prostor od 90 kvadrata, na kome smo mi napravili pravo malo zlatiborsko selo. Tu smo napravili livadu prekrivenu pravom travom, imao je potok od 1.500 litara vode sa pumpom, koja tu vodu tera 20 litara u sekundi, čuo se cvrkut ptica, pejsaž, imao je pravo drveće i devojke odevene u narodnu nošnju. Zato je privlačio pažnju. Prošle godine „Zlatiborac“ nije bio na sajmu, ali za ovu godinu spremamo nešto novo. Inače, sa ovom firmom sarađujem od početka. Aleksandar, vlasnik „Zlatiborca“ i ja smo se upoznali na proleće 2000. godine. Napravili smo inicijalnu priču, a „Zlatiborac“ je tada bila mala firma sa nekoliko zaposlenih. Do kraja te godine osmislili smo logo, koji danas postoji. Onda smo krenuli u priču o ambalaži. Danas to preduzeće ima 300 zaposlenih i sada upravo radimo na lansiranju novih 42 proizvoda – kaže Cane.
– Jako dobru saradnju imamo i sa preduzećem „Sreten Gudurić“, gde smo startovali 2010. godine i ne prođe dan da nemamo nešto u realizaciji za tu kuću. Ogromno međusobno poverenje i otvorena podrška našim idejama su donele dobre rezultate.
Na pitanje da li radi političke promocije, on kaže da se ne upušta u političke kampanje, pošto, zbog nedostatka kreativnih sloboda, tu nema izazova. Saradnja sa javnim sektorom je sporadična.
– Ponosim se uglavnom što radim za privredu, jer tu imamo obostrano poverenje i tu se rezultati jako brzo vide – dodao je Cane.
Inače, „Pulsar“ je jedina firma u Zlatiborskom okrugu koja se bavi ovom vrstom posla na sveobuhvatan način.
– Mi jedini radimo celu ponudu. Ima tu nekoliko veoma kvalitetnih kolega koji su specijalizovani za pojedine oblasti. Nikola Vukašinović recimo, koji sada radi u Frankfurtu i dobio je jedan dobar posao, zatim Uroš Savić, majstor ilustracija i plakata, trenutno u Švajcarskoj. Posebno bih izdvojio firmu „Digital” i kreativni tandem Slobodan Kovačević i Tijana Jevtić, koji su vanserijski kreativci i profesionalci, sa kojima tesno sarađujemo.
– „Pulsar“ ima deset zaposlenih i neprekidno sarađujemo sa nekoliko kolega, koji imaju svoje firme. Pored njih, imamo preko 30 saradnika raznih profila, koje angažujemo po potrebi. Ako nam treba elektronski projektor, imamo jako dobrog partnera iz Beograda, koji je tehnički dobro opremljen. U štampi bilo kakve vrste materijala ili ambalaže imamo kooperante. Iz grada bih posebno izdvojio Živana, Vula i Mandu, sa kojima je veliko zadovoljstvo sarađivati. Kada je pitanje realizacija na terenu, imamo desetak bravara i stolara koji su tu da nam priskoče u pomoć. Imamo puno kreativaca sa kojima radimo, kada je u pitanju zvuk ili video. Njih povremeno angažujemo, jer nemamo svaki dan taj tip posla – rekao je Cane.
Inače, vrlo je iznenađen nagradom, odnosno plaketom koju „Užička nedelja“ dodeljuje za preduzetnika godine.
– To je meni potpuno neočekivano! Kada me je vlasnik „Užičke nedelje“ zvao da mi saopšti, mislio sam da se šali. Međutim, iza nagrade stoji ozbiljan žiri, to su ljudi koje poznajem, izuzetno poštujem i uvažavam. I ako su oni prepoznali, da to što radim, sa mojom vrednom ekipom, ostavlja nekakav ozbiljan trag, to je meni veliki podsticaj.
– Znam da ima još puno vrednih i ljudi u našem gradu, koji sigurno zaslužuju ovu nagradu i pre svega pažnju javnosti kao pozitivni primeri. – dodao je na kraju vlasnik „Pulsara“.

Zvezdana Gligorijević

 

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.