početak AKTUELNO Ovnovi na brvnu ili đavoli u vreći

Ovnovi na brvnu ili đavoli u vreći

od nedelja
714 pregleda

ĐAVO JE I OVDE ODNEO ŠALU
Karikaturisti u Americi ovih dana imaju zaista mnogo posla, ali i tu se stvari dele na leve i na desne, crno-belo, bez ikakvog sivog prostora. Ili su za, ili protiv predsednika Trampa, većinom zapravo protiv, jer malo je onih koji bi se drznuli da pomenu progresivnu levičarku Nensu Palosi, njeno zatezanje lica i iskrivljene grimase, koje potvrđuju samo jednu stvar – i Amerika je u stalnom grču, po principu seci uši, krpi dupe, dok se dve strane nekako ne dogovore. Tako i na ovoj, na kojoj je predsednik Tramp u Kini, oduševljen kineskim zidom i njihovim rešenjem problema sa Meksikancima! Šala, komika!
Ali, ako stvari sagledamo sa ozbiljnije strane, videćemo da ludilo koje trenutno vlada Amerikom (po sistemu otvorenih granica) ozbiljno uzdrmava stabilnost sistema na nekoliko nivoa – bezbednosnom, ekonomskom i naravno političkom, jer i ovde je sve politika. Zahtev američkog predsednika da se obezbede sredstva za izgradnju graničnog zida (ili pregrade) na granici sa Meksikom, i otpor vladajuće levice u Kongresu da predsednikovom zahtevu izađe u susret izazvala je nacionalnu krizu širokih razmera, a kolateralna šteta su “nedužni državni službenici”, zbog suspenzije rada savezne administracije (zapravo nekih njenih službi), najduže u američkoj istoriji. No, ne smemo zaboraviti da je skoro svaki američki predsednik pribegavao ovom potezu uzbunjivanja i zastrašivanja – Karter 1978, Regan u skoro svakoj godini svoje vladavine, Klinton 1995, Obama 2013… Trampov shot down je najduži, evo prođoše i tri nedelje!
Samo bi naivni posmatrač mogao pomisliti da se ovde stvarno radi o sukobu oko izgradnje graničnog zida ili otvaranja službi savezne administracije. Radi se o čistoj političkoj prevlasti, jeftinom, prljavom političkom marifetluku, jer svi mi koji nemamo kratko pamćenje, setićemo se da su o neophodnosti ozbiljne imigrantske reforme, uključujući i izdgradnju graničnog zida, ne tako davno govorili i Klinton, i Obama, i Nensi Pelosi, sadašnja spikerka u Kongresu i Čak Šumer, vođa demokratske manjine u Senatu, a neki su na toj platformi dobijali i izbore. Čak su nebrojeno puta naglašavali da Amerika ne može služiti kao istureno odeljenje socijalne službe za Meksiko i njihove emigrante. Džaba podsećanje, kada i američki građani imaju pamćenje zlatne ribice, pa su uzaludni pokušaji retkih ovdašnjih konzervativnih medija da ih ponavljanjem video snimaka i audio izjava, da ne govorim o citatima u štampi i anketama među studentima, podsete o tome ko je šta i kada rekao! Niko se više ni čega ne seća, a sve što se o zidu, imigrantskoj reformi ili ilegalnim emigrantima govori, ispitanici pripisuju sadašnjem predsedniku, ne krijući koliko ga iz dna duše mrze.
Posle neuspešnog sastanka sa liderima Demokratske stranke, prošlog utorka, predsednik se u kratkom i ozbiljnom govoru obratio naciji, objašnjavajući namere da ostane pri svojoj odluci i ne dozvoli rad saveznim službama (mnogobrojni službenici već treću nedelju su bez čeka), uporno se zalažući za izgradnju zida, sa Demokratama ili bez njih. Zanimljivo je, međutim, da nije proglasio nacionalnu opasnost (što bi kao predsednik po zakonima mogao da uradi), očekujući da pregovori ili neka druga rešenja još mogu uroditi plodom.
U nedelju je senator Lindsi Gram, republikanac, pozvao predsednika da privremeno otvori savezne agencije i službenicima isplati plate, a ako od Demokrata ne dobije podršku za imigrantsku reformu u roku od tri nedelje da svakako proglasi nacionalnu bezbednosnu krizu, upotrebljavajući svoju izvršnu vlast.
Izvesno je da predsednik Tramp neće odustati od zahteva za finansiranje zida, u iznosu od 5 milijardi dolara. Imigrantska kriza je uzdrmala skoro celu zemlju, a rešenje se ne nazire. Raste broj ubistava, kriminal je u svim oblicima u porastu, a problem sa dilovanjem i upotrebom droga koje stižu sa te strane preti da ozbiljno ugrozi i zdravstvo ove zemlje. Svojevrsna narkomanska epidemija prema najnovijim statistikama, svakodnevno povećava broj umrlih od overdoziranja, naročito među populacijom belih žena u srednjim godinama. Od 1999. broj žena starijih od 30 godina umrlih od droga povećao se više od dva i po puta.
Ni ovde nije ništa ni belo ni crno (niti crveno ni plavo), jer negde između tih krajnosti smo i mi, imigranti i državljani, koji poštujemo instituciju predsednika, iako se sa mnogim njegovim odlukama, stavovima, principima i delima ne slažemo. Ipak, činjenica je da tamo gde nema obezbeđenih granica – nema ni suvereniteta jedne zemlje. Ne znam na kakvim su drogama Nensi Pelosi, Čak Šumer i njihove pristalice, kada to već jednom ne mogu da shvate. Mada, što reče Nensi – “Imigrantska deca nisu kriza, nego mogućnost!” Verovatno će ih angažovati da joj kose travu u dobro ograđenom dvorištu svoje velike kuće u Kaliforniji.

Mila Filipović, Čikago (Užička nedelja 1003)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.