početak EKONOMIJA Putevi su bogatstvo

Putevi su bogatstvo

od nedelja
1,1K pregleda

INTERVJU: DR VELJKO MIJUŠKOVIĆ
Za ovaj broj Užičke nedelje govori dr Veljko Mijušković, mladi Užičanin, jedan je od mlađih profesora na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.
Njegov period detinjstva, odrastanja i prvih etapa školovanja, koje je proveo u Užicu (do svoje 19. godine), kako kaže, ostao mu je zaista uvek u divnom sećanju.

UN: Šta najviše pamtite iz perioda detinjstva?
– Zahvaljujući brizi svojih roditelja i bake, proveo sam bezbrižno detinjstvo. Voleo sam da idem u školu i školske obaveze mi nisu teško padale. Završio sam osnovnu školu “Nada Matić”, a zatim i društveno-jezički smer Užičke gimnazije, kao nosilac Vukove diplome. Paralelno sa procesom formalnog školovanja, intenzivno sam izučavao engleski jezik (od svoje 4. godine), španski jezik (od svoje 12. godine) i francuski jezik (od 15. godine). Jezici su od tada do danas ostali moja velika ljubav, a moje drage profesorke, koje su me na putu njihovog izučavanja pratile: Irena Bajić, Katarina Ilić i sada, nažalost, pokojna Borka Vesović, bile su i ostale ne samo moji pedagozi, već iskreni i dobri prijatelji. Zahvaljujući zajedničkom trudu, uspeo sam da osvojim neke od najvrednijih, globalno afirmisanih sertifikata za jezike kao veoma mlad- C2 nivo ili Proficiency za engleski jezik sa samo 17 godina, a C2 nivo ili Superior za španski jezik sa svega 19 godina. Krajem osnovne i početkom srednje škole, kratko vreme sam trenirao i tenis, međutim samo rekreativno. To je vreme i kada sam stekao svoje prve i sada već najstarije prijatelje, koji me od tada do danas prate ceo život. Taj celokupan period presudno je uticao na sve ostalo što će doći u mom životu.

UN: Kako i zašto ste se opredelili za ekonomiju?
– Na bazi svega što sam do sada izneo, nije baš logično što sam se opredelio za studije ekonomije. Naime, do maja 2004. godine, što je 2 meseca pre prijemnog ispita, spremao sam se za Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu i studije španskog jezika i književnosti. Međutim, u poslednji čas i pod velikim uticajem svoje profesorke upravo španskog jezika, moje drage prijateljice Katarine Ilić (tada Živić), odlučio sam se da se ipak oprobam u nečemu što je delovalo kao racionalnije rešenje sa jedne strane, ali i dosta riskantnije za upis, budući da do tada nisam imao nikakvu pripremu za ekonomiju, te da mi matematika nikada nije bila jača strana, a da je upravo ona bila jedan od potrebnih predmeta za prijemni ispit. Posebno mi je bilo strano što sam tako naprasno doneo tako važnu odluku, što meni koji sam prilično promišljen i sistematičan to nije bilo svojstveno. Međutim, korenima, porodica Mijušković jeste imala upliv u ekonomsku branšu i njena zanimanja. Deda, otac i stric imali su svoje privatne poslove i trgovine, dok je brat Marko već ozbiljno razvijao svoju poslovnu mrežu, kao magistar ekonomije i poslovni konsultant u Sjedinjenim Američkim Državama. Verovatno me je i to negde vuklo i opredelilo. Doneo sam odluku i krenuo u nepoznato. Bio je to odličan izbor. Danas, 15 godina posle, to mogu da kažem sa sigurnošću.

UN: Završili ste fakultet sa viskom prosečnom ocenom 9,42, a doktorske studije ste završili sa 9,78. Šta za Vas znače ove ocene i koja je poruka studentima?
– Često ponavljam studentima svoj stav o tome da ocena nikad nije kompletno merilo znanja. Svakako da ona puno govori u smislu sistematičnosti, pristupa radu i posvećenosti. Ali, ona ne garantuje pametno rešavanje problema u radu i praksi, niti uspeh na polju posla. Često volim da kažem da je knjiško znanje potreban, ali nikako i dovoljan uslov. Ako osoba ne sadrži empatiju, emocionalnu inteligenciju, pronicljivost i prirodnu snalažljivost, nijedna ocena joj neće pomoći u životu. Stoga, na svoje ocene sam uvek gledao kao na sredstvo na putu ka cilju. Mnogo mi je bilo važnije koje ću veštine steći i zadržati, jer veštine su te koje omogućuju trajne benefite, finansijsku sigurnost i zadovoljavajuću egzistenciju. Sve ostalo je mrtvo slovo na papiru i lepa dekoracija za nečiju biografiju.

UN: Uspešno ste završili fakultet i doktorirali, a ipak ste ostali u Srbiji. Zašto i Vaš komentar na to što mladi sve više odlaze iz zemlje?
– Nakon završenih studija ostao sam da radim na svom matičnom, Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Sledeće godine napuniću već 10 godina radnog staža. Ostao sam iz više razloga. Prvo, posao koji radim me ispunjava u svakom smislu, uključujući i psihološku i materijalnu valorizaciju. Sjajno je kad imate na raspolaganju raznovrsnost u radu: priliku za rad sa najboljim mladim ljudima, za pisanje knjiga i stručnih publikacija, za naučno-istraživački rad, za bavljenje profesionalnim konsaltingom, za držanje nastave širom sveta. Sve to sam dobio kao priliku u svojoj zemlji. Drugo, nisam taj tip da bih otišao da trajno živim negde. Suštinski ja jako volim da putujem. Verovatno je to pasija koju su mi preneli roditelji, koji su i sami svetski putnici. Prvi put sam bio u inostranstvu, u Španiji, sa svega 2 meseca. Danas, više i ne brojim zemlje koje sam posetio – verovatno ih ima preko 40. Ali uvek volim da se vratim, da budem tu. Kao što volim da i iz Beograda, gde živim, dolazim stalno u Užice. Srbija, Beograd, Užice – tu sam svoj na svome i tu ću ostati.
– Što se tiče toga što sve veći broj mladih odlazi, razlozi su razni. Od nedovoljne brige države za zadržavanje mladih kadrova, preko neadekvatno postavljenog sistema obrazovanja u Srbiji, pa negde i do irealnih očekivanja mladih da u inostranstvu “cvetaju ruže”. Uzroci su brojni i moraju se što pre otklanjati, ukoliko želimo iskreno da Srbija ima budućnost i kontinuitet.

UN: Kakve su to mere koje bi savetovali ili preporučili da mladi ostanu u Srbiji?
– Što se tiče mera, one su vezane za neke od nabrojanih razloga zbog čega i inače mladi odlaze. Ti razlozi su svakako povezani. Da biste obezbedili da mladi ostaju u zemlji, moraju im se pružiti uslovi za normalan život i zaposlenje. Da biste pružili zaposlenje, morate da imate kadrove koji su tržištu potrebni, a to znači kompletnu reorganizaciju sistema obrazovanja i njegovo ozbiljno usklađivanje sa realnim potrebama tržišta rada. To znači da počnemo konačno da kreiramo kadrove koje tržište zaista traži, a ne koje fakulteti sa ustaljenim kvotama i arhaičnim obrazovnim programima nameću. Danas, nažalost, imamo i tzv. inflaciju diploma. To znači da svi žele da završe master studije, a sve je veći broj i onih na doktorskim studijama. Moguće da nam ipak ti kadrovi ne trebaju u tolikoj meri, naročito ne sa upitnim nivom kvaliteta gotovo svih privatnih, a dobrim delom i državnih fakulteta. Na primer, danas imate gomilu tzv. diplomiranih menadžera ničega i svačega, bez ikakvog primenljivog znanja, a nemate dovoljno šofera, krojača, obućara, mesara i slično. Zanati izumiru, a to je veliki problem. Konačno, ako neko i studira, diplome moraju imati težinu, a ne biti roba sa kojom se trguje, što je danas često slučaj. Konačno, mladi moraju biti mnogo više ambiciozni, fokusirani i spremni da naporno rade. Ništa neće pasti sa neba, ni ovde, a ni u inostranstvu. Često, kad govorim o ovoj temi, citiram jednog mog dragog profesora sa fakulteta. On kaže: “Kontekst je zadat. Ostaje da plivamo u njemu”. Kao što vidite, moj stav je da postoje ozbiljni problemi na obe strane (i ponude i tražnje). To podrazumeva goruću potrebu da se nešto promeni, pre nego bude prekasno.

UN: Na fakultetu, između ostalog, predajete Saobraćajnu politiku i razvoj, kao i Ekonomiku saobraćaja. Kako bi ste odredili Srbiju u odnosu na Evropu kada je u pitanju saobraćaj?
– Srbija je uvek bila i biće neraskidivi teritorijalni deo evropskog kontineta. Kroz nju prolaze dva izuzetno važna panevropska koridora- koridor 7, koji predstavlja prirodni plovni put reke Dunav i drumsko-železnički koridor 10. Važnost saobraćaja i saobraćajne infrastrukture se najbolje vidi u jednoj staroj kineskoj poslovici, koju moj mentor, prof. Aćimović, često citira:”Ako želiš da budeš bogat, gradi puteve”. Imam utisak da je Srbija konačno shvatila značaj ove poslovice, te da se intenzivno ulažu napori da se bitni saobraćajni projekti što pre privedu nameni. Tu pre svega mislim na završetak radova na koridoru 10 najavljen za ovu godinu, nastavak radova na tzv. koridoru 11 (trasa od Ljiga do Obrenovca koja se pušta u opticaj do Vidovdana, a zatim i nastavak radova na trasi Preljina-Požega), početak radova na moravskom koridoru, završetak radova na obilaznici oko Beograda, izgradnji i revitalizaciji pruge Beograd-Budimpešta i slično. Interes za razvoj ovih projekata imaju obe strane – i mi i Evropa. Mislim da smo konačno uhvatili dobar ritam po pitanju ovih aktivnosti i da u tom ritmu treba mnogo intenzivnije nastaviti dalje.

UN: Šta je ono što najviše nedostaje od saobraćajne infrastrukture u Srbiji? Koliko su ekonomski isplative glavne saobraćajnice u Srbiji?
– Posmatrano infrastrukturno, Srbiji najviše nedostaje dobra konekcija većih gradova sa većim saobraćajnicama, brzim autoputevima. Nedopustivo je da se relacija od 200 km, koliko ima od Užica do Beograda na primer, servisira isključivo preopterećenim magistralnim putem kakav je Ibarska magistrala i da se ta relacija prelazi za više od 3 sata. Takvih primera je gomila u Srbiji. Potrebna nam je mnogo veća interkonekcija zemlje, bolja povezanost unutrašnjosti sa glavnim gradom, ali i između sebe, te sa regionalnim putevima. Naredni nedostatak je svakako nedovoljno modernizovana železnica, jer je trenutno stanje daleko od zadovoljavajućeg i daleko ozbiljnije od stanja u drumskom saobraćaju. Dalje, potrebni su nam logistički intermodalni centri-konektivna mesta drumskog, železničkog, vodnog, pa čak i avio saobraćaja. Izgradnja glavnih saobraćajnica i saobraćajnih projekata je više nego isplativa, to je glavni preduslov privrednog razvoja. Ako se pogleda broj stranih investicija u Srbiji, više od 90 posto je skoncentrisano u radijusu ne većem od 50 km u odnosu na glavne saobraćajnice. Pored lakoće dobijanja dozvole za rad, kvalitet infrastrukture je ono što se primarno traži od strane stranih investitora. Izazova je kao što se vidi mnogo, ali se na njima intenzivno i radi, kao što sam već istakao. Ostaje nam da budemo strpljivi i čekamo rezultate.

UN: Koliko je marketing razvijen u Srbiji, mislim na poslovni, a posebno politički?
– Marketinška delatnost je prilično razvijena u Srbiji, počevši od izučavanja kao naučne discipline na fakultetima, preko marketinških agencija koje rade odličan posao u praksi, uključujući i njegovu primenu u poslovnim, ali i političkim kampanjama. Govoreći o politici, ona je marketing sama po sebi. Danas se nešto ne može smatrati politički učinjenim, ako nije adekvatno propraćeno kroz marketinške i medijske aktivnosti. Usled tolike zastupljenosti, logično je da je i uticaj tih aktivnosti na sve nas veoma izražen, te da nekada, veoma često, može imati i kontraefekat. Ali, to je boljka sa kojom se suočavaju sve zemlje sveta, te Srbija ne predstavlja u tom smislu neki naročit izuzetak od pravila.

UN: Koliko marketing neke firme, preduzeća, kompanije i slično, može da ima uticaja na javnost u Srbiji, s obzirom na ekonomsku situaciju Srbiji?
– S obzirom na ekonomsku situaciju u Srbiji, marketing neke firme, preduzeća, kompanije može imati veliki, ali ne i apsolutni uticaj na javnost u Srbiji. Stičem utisak da je narod postao generalno apatičan i letargičan, te marketinške aktivnosti tu ne mogu nešto naročito promeniti.

UN: Koliko često dolazite u Užice i koja su mesta koja volite da posetite?
– U Užice dolazim veoma često, najmanje jednom u mesec dana. Pored druženja u krugu porodice, moje najčešće destinacije su neki od lokalnih restorana ili kafića, nezaobilazni Šuljaga, Veliki park, Plaža, Stari grad, staze kroz tunele ka Staparima, tzv. stari železnički put ka Bosni i slično.

Zvezdana Gligorijević (Užička nedelja 1013)

Dr Veljko Mijušković je predavač predmeta: Strategijski finansijski menadžment, Upravljanje investicijama na Vojnoj akademiji Univerziteta odbrane u Beogradu od novembar 2017. godine; docent i predaje Marketing logistika, Ekonomika saobraćaja, Strategijski menadžment, Međunarodna logistika, Saobraćajna politika i razvoj na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, od oktobra 2017. godine; kao asistent predavao je Marketing logistika, Ekonomika saobraćaja, Strategijski menadžment na Ekonomskom fakultetu u Beogradu od maja 2011. godine do oktobra 2017. godine; kao saradnik u nastavi držao je predmete Marketing logistika i Ekonomika saobraćaja na svom matičnom fakultetu od marta 2010. do maja 2011. godine; bio je demonstrator u predmetima Marketing logistika i Ekonomika saobraćaja, na istom fakultetu od oktobra 2009. godine do februara 2010. godine; konsultant u sferi poslovne ekonomije i menadžmenta. Oblasti ekspertize: benčmarking analiza, izrada poslovnih planova, kreiranje i implementacija poslovnih strategija, ocena investicionih studija, istraživanje tržišta, optimizacija aktivnosti u lancima snabdevanja od oktobra 2009. godine. Na Ekonomskom fakultetu angažovan je u mnogim komisijama, koosnivač je Studentskog parlamenta na fakultetu 2006. godine. Ranije, a i danas, radi kao prevodilac. Gostujući je profesor na stranim univerzitetima (Nemačka, Poljska, Hrvatska), a nosilac je i mnogih stipendija. Dobitnik je mnogih nagrada i povelja od države, Beograda i Užica. Radi na mnogim projektima i planovima. Autor je određenog broja monografija i udžbenika i sproveo je sa kolegama veliki broj nekoliko naučno-istraživačkih radova. Drži kurseve iz oblasti ekonomije. Član je većeg broja domaćih i stranih organizacija i strukovnih udruženja, a član je i u mnogim stručnim časopisima.

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.