RADE I MARINA MINIĆ – „MK RATLUK“
Orijentalnu poslasticu, koja nam je stigla iz Turske još u 15. veku, rahat lokum ili ratluk, što bi značilo „slatki zalogajčić“ već 12 godina proizvode Rade i Marina Minić u svojoj maloj porodičnoj firmi „MK ratluk“ u Užicu.
Iako je ratluk korišćen mnogo više u prošlosti, danas ga niko neće odbiti ako se posluži uz kafu. Možda je to i opredelilo porodicu Minić da počne proizvodnju ratluka. Rade je od 1995. godine radio u „Prometu“. Kao i svako preduzeće iz tog vremena tranzicije, i „Promet“ se posle četiri do pet godine zatvorio i Rade je ostao bez posla. Počeo je da radi kao komercijalista za Duvanski industriju Niš i držao je Novu Varoš, Priboj i Sjenicu. Uz to je radio i prodaju ratluka na procenat.
– Slučajno sam naleteo na firmu koja prodaje mašine za mešanje ratluka, a mi smo imali nekog novca i kupili je, mada su u početku svi u porodici bili protiv toga. Mašina je stajala tri godine, jer smo prikupljali novac za objekat gde ćemo praviti ratluk. Čak smo hteli da je prodamo. Ali, sve smo pare uložili u tu mašinu, pa smo polako počeli da pravimo ovaj objekat, da ga privodimo nameni i napravili smo lep lokal – rekao je Rade.
O receptu za ratluk nisu mnogo znali, Rade, iako je imao kontakta sa prodajom ratluka, kaže da nikada nije bio u proizvodnji.
– Zato sam doveo tehnologa iz Takova za recept, ali sam tražio da ratluk bude potpuno čist, bez ikakvih hemijskih dodataka. Tehnolog je bio kod nas 10 do 15 dana i učio nas. Bilo je malo teško u početku. Dešavalo se da smo celokupnu smesu bacali, jer ispadne retko ili žilavo. To je sve bilo zbog raznih šećera, pa je trebalo napraviti odgovarajuću kiselost i slično. Ali, uspeli smo da napravimo smesu, koja je potpuno prirodna, na naš način. Pravimo ga od čistog šećera i kukuruznog skroba – dodao je Rade.
Marina kaže da su se opredelili na taj način proizvodnje, jer ratluk jedu i njihova deca. Proizvode ratluk sa ukusom ruže, vanile, oraha, smokve, narandže i kokosa.
Firma je dobila ime po inicijalima starijeg sina Konstantina, koji se rodio dan pre otvaranja preduzeća.
Inače, dok je Rade radio kao komercijalista, stekao je neke kontakte, tako da mu nije bilo teško da plasira svoj proizvod.
Ali, da bi se došlo do krajnjeg proizvoda i Rade i Marina kažu da je to veoma fizički teško.
– Skuvati 200 kilograma ratluka je težak fizički posao, jer posle treba da se iseca prohromskim nožem, a to se sve radi ručno. Kada se masa izvadi iz mešaone, stavlja se na sto, posipa prah šećerom, a onda kreće seckanje – kazala je Marina.
Ona kaže da ima još dosta planova za proširenje proizvodnje, da se nabavi čokoladirka, ali da je to skupo, a na ratluku nema neke velike zarade. Ipak, planovi su da proizvodnju prošire oblandom od ratluka, pravljenjem šlaga ili pudinga, a možda i medom u kesicama. Ali, kako kaže, otom-potom.
– Imamo dovoljno za nas. Ovaj posao zahteva mnogo ulaganja u sirovine, a cena ratluka mora da bude konkurentna. Svu sirovinu plaćamo avansno, a mali broj kupaca nama avansira. A i naplata je teška, pa zato radimo sa sigurnim kupcima. I evo, uspevamo da održavamo posao od koga živi cela porodica. Najviše pravimo ratluk sa ukusom ruže i oraha, jer to narod najviše voli. Orahe koje stavljamo su pravi, stavljamo neku srednju količinu. Prošle godine bilo je slabo oraha, ali, nekako smo se snašli za naredni period – dodala je Marina.
Danas rade sa nekoliko radnji i restorana, kafana u gradu i na okrugu. Pored pakovanja od 100 gr i 200 gr, imaju pakovanje od kilogram, a i svaki „slatki zalogajčić“ mogu da upakuju posebno. To zasebno pakovanje je veoma lepo, plave boje sa belim golubom.
– Pošto volim ptice, a posebno golubove, jer je golub simbol mira i ljubavi, sa dizajnerom sam odlučio da on bude na ambalaži. To je kartonsko pakovanje, a radimo ambalažu i u kesicama. Ovo u kutijcima se svidelo našim kupcima. Postalo je moderno da se služi za rođendane i svadbe, ali i u kafanama i hotelima, naravno sa njihovim logom – rekao je Rade, koji u dvorištu ima golubarnik sa oko stotinu golubova visokoletača, kao i 15 nemačkih štrasera.
– Štrasere ne znam da li ima iko u gradu. To je najveća vrsta golubova. Jako su lepi i volim da ih pustim da šetkaju po dvorištu. Inače, izjutra, kada je lepo vreme, prvo pustim moje jato od 20 do 30 golubova, a onda idem u radnju. Kada se umorim, izađem napolje i pogledam u nebo, a moji golubovi lete. Posmatram ih kratko, a onda se vratim ponovo na posao. Tako sam spojio rad i zadovoljstvo, i nije mi teško. Isto tako, kada se vratim sa puta i stigne me umor, odem kod golubova, a oni mi sleću na ruku. Predivan osećaj i to mi dođe kao odmor i opuštanje – kazao je Rade.
Ono po čemu su još Minići odvajaju od ostalih što su registrovani kao poljoprivredno gazdinstvo. Uzeli su pod zakup parcelu u blizini kuće, na kojoj gaje mangulice i imaju nekoliko koza.
– Mi smo preduzetnici i poljoprivredno gazdinstvo. Gajimo mangulice, a retko ko ih u Užicu gaji. Imamo par velikih mangulica. I to mi dođe kao odušak od posla sa ratlukom, kao i odlazak na sajmove sitnih životinja. Prošle godine u februaru sa baš takvog jednog sajma doneo sam jedno prase mangulice, a potom sam nabavio još jedno. I, evo, prošle godine, 3. oktobra, oprasila se krmača. Imaju sve uslove. Ogradio sam veliku parcelu na kojoj je potok, tako da moje mangulice spavaju na slami i žive u blatu. Nije ih teško gajiti. Od prijatelja sa Bele zemlje uzimam surutku, kojom ih hranim, a u hranu dodajem kukuruz, belo brašno i ječam, kao i bajati hleb i ostatke hrane. Ne dajem im koncentrat, jer kao što je rekla moja supruga, sve radimo na prirodan način. Čak i kukuruz za mangulice nabavljamo od proverenih proizvođača. Mangulice gajimo za nas i za naše prijatelje. Za neku veću proizvodnju trebaju drugi uslovi. Ove životinje nam više dođu kao ljubimci – rekao je Rade i dodao da imaju i četiri koze, od kojih koriste mleko i sir. Još kao ljubimca imaju i nemačkog ovčara.
Imaju i plastenik, u kome gaje čisto organsko povrće za svoje potrebe, za svoju zimnicu. Prave i vodnjiku za svoju upotrebu.
– Nismo mnogo zahtevni, zato ne bismo da uzimamo kredite da se zadužujemo – rekao je na kraju Rade.
Zvezdana Gligorijević