početak GRADSKA Rezovi se nekima neće svideti

Rezovi se nekima neće svideti

od nedelja
561 pregleda

nemanja-nesic-zamenik-gradonacelnika-uzica

INTERVJU: Nemanja Nešić- zamenik gradonačelnika Užica
Uvek ima tekućih, ali i nekih strateških pitanja, o kojima javnost želi da čuje mišljenje čelnika grada. Sa jednim od njih, Nemanjom Nešićem, zamenikom gradonačelnika Tihomira Petkovića, razgovarali smo o nekim novitetima u gradu, koje vlast, istini za volju nije obećala, ali i o krupnim, neispunjenim obećanjima, koja se itekako tiču uslova života Užičana. Iznad svega, bilo je zanimljivo saznati od zamenika gradonačelnika kako će se transformisati lokalni javni sektor.

UN: Na Plaži su se Užičani po prvi put sreli sa novim trendom, tzv. brendiranja grada, kada je nedavno postavljena maketa “I love Uzice“ Čija je to ideja?
– Ne bih to nazvao brendiranjem… U svakom slučaju, gradska vlast je htela ovom dvostrukom simbolikom da svi pokažemo privrženost gradu, a odabirom lokacije u okviru ekološkog dvorišta na Plaži, podignemo svest građana o primarnoj selekciji otpada. Uvažili smo mišljenje i dizajn naših arhitekata iz odeljenja za urbanizam, konkretno, Jelice Pašić Jovanović, mada smo objavili i poziv da ljudi sami daju predloge, ali ih nije bilo. Umesto pleksigasa, opredelili smo se za lim, koji je postojaniji, i ovo ekološko dvorište treba da najavi nov pokušaj grada da zaživi primarna selekcija, zbog čijeg izostanka gubimo ogroman novac.

UN: Ni posle pet godina nismo se naučili da razvrstavamo otpad? Koliko nas to košta?
– Mnogo. Čitav koncept deponije Duboko je zamišljen tako da se preselektuje suva i mokra frakcija, čime bi se sporije zatrpavalo telo deponije. Ako znamo da jedan kubik zauzeća deponije košta 20 evra, vrlo je lako izračunati koliki su gubici u pitanju, kada stigne pomešan otpad na deponiju. Između ostalog, zato smo pokušali i sa ekološkim dvorištem, da opet podsetimo ljude, da treba da razdvajaju pet ambalažu i limenke. Mislim da smo suštinski pogrešili kada je uveden koncept razdvajanja otpada 2011. godine, kada smo mislili da je tri meseca dovoljno da to ljudi razumeju i što je najvažnije, da će to da traje. Mora potpuno da se redefiniše pristup u komunikaciji sa ljudima kada je reč o primarnoj selekciji, inače dolazimo u situaciju da smo deset godina pripremali Deponiju Duboko, da bi ona radila pet godina, što nema nikakve ekonomske logike. Sada smo joj produžili život za sedam, osam godina, i da ne bi došli u situaciju da 2025. godine tražimo lokaciju za novu deponiju, novi koncept primarne selekcije mora što hitnije da se primeni. Prosto mora, ili ćemo se ugušiti od smeća. Instrumenti sile i sprovođenje sankcija moraju da deluju, ali ako ne promenimo svest ljudi, nećemo imati dobre rezultate. Moramo jednostavno da ubedimo ljude da to treba da rade, ne samo zbog ekologije, već i zbog ekonomije.

UN: Šta je sa kružnim tokom na ulasku u grad, obećali ste da će biti urađen ove godine?
– On se radi na proleće iduće godine, a razlozi su sledeći. Urađen je projekat privremene saobraćajne signalizacije i saobraćaja za vreme radova na kružnom toku, gde je, nečijom namerom ili greškom, kompletan saobraćaj usmeren preko Dovarja i gde bi se saobraćaj glavnom ulicom odvijao 24 sata, a kamioni od nekoliko tona i autobusi, prolazili pored Trga, što je jedan krajnje nehuman predlog, koji nismo hteli da prihvatimo. Tri meseca bi gužve u gradu bile nenormalne i pa cenu neizgradnje kružnog toka, nismo želeli to da prihvatimo. Zamislite da smo u najudarnijim mesecima, septembru, oktobru i novembru imali takvu situaciju u gradu, kada se rade ulice Marije Mage Magazinović i Beogradska?

UN: Dobro. Šta je onda plan „B“?
– Plan „B“, koji je i odobren i od strane investitora, a to su Putevi Srbije, je da se ulazak u Užice obavlja preko Ložioničkog mosta. To će prouzrokovati određene gužve na samom Zlatiborskom putu, ali će biti manji problem. Procena je bila da je bolje da sačekamo mart iduće godine, da radove ove godine ne bi produžio kraj građevinske sezone, tako da će kružni tok biti gotov do juna iduće godine. Ova investicija će koštati 300.000 evra, pošto se menja kompletna instalacija. Novac daje Republika, a Užice dogodine dobija prvi kružni tok.

nemanja-nesic

UN: Šta je sa liftom na Plaži?
– On će biti gotov do utorka 1. novembra, a s obzirom da se tretira kao prevozno sredstvo, Jugoinspekt mora da uradi testiranja, tako da će biti spreman za upotrebu do sredine novembra.

UN: Da li je tačno da preduzeće Kadinjača šije uniforme za komunalnu policiju u Užicu?
– Tender za nabavku uniformi je sproveden 2011. godine, kada je izabrana firma Bomiks iz Užica kao najpovoljniji ponuđač, tako da nije tačno da te uniforme šije Kadinjača.

UN: A, da li je tačno da Direkcija za izgradnju, navodno, javašlukom zaposlenih, ove godine nije povukla nekih 12 miliona dinara, koji su bili opredeljeni za putnu infrastrukturu u Užicu?
– Moram da kažem da i to nije tačno, i da smo ove godine dobili od Republike, samo u krugu kasarne za infrastrukturu 100 miliona dinara, zatim smo dobili za ulice Miloša Obrenovića, Marije Mage Magazinović, Beogradsku i zgradu Prekršajnog i Privrednog suda. Jedino ako se to desilo pre nego što sam ja došao na mesto zamenika, a siguran sam da posle nije.

UN: Kada smo kod Direkcije, šta za vas znači datum, 1. decembar, od kada Direkcija za izgradnju formalno prestaje da postoji?
– Prvi decembar, za mene znači novi početak u funkcionisanju javnog sektora u Užicu.

UN: Postoji li neki konkretan plan?
– Naravno da postoji, ali ne bih da ga otkrivam, samo mogu da kažem da se nekima neće svideti. Zato molim medije za strpljenje još mesec dana. Ono što mogu da kažem, je da će taj pristup u rešavanju Direkcije, pokazati reformsko opredeljenje ove gradske vlasti.

UN: Poreski obveznici su jako zainteresovani da čuju da li će se iz budžeta odvajati manje za plate zaposlenih u javnom sektoru?
– Nije to jedini indikator uspešnosti nekog grada, ali u kontekstu vašeg pitanja, mogu da kažem da od 22. juna, od kada sam ja ovde, imamo manji broj zaposlenih.

UN: Ne možete precizno da kažete koliko će ljudi da prima platu iz budžeta grada kada se transformacija završi?
– Ne. Moramo prvo da vidimo kvote.

UN: Da li je privatizacija javnih i komunalnih preduzeća lek za njihovu neefikasnost?
– Ne mogu se sva privatizovati, ali neki segmenti sigurno mogu. Ako mene lično pitate, ja jesam za privatizaciju, ali moramo da budemo obazrivi i da se uradi ozbiljna analiza.
UN: Ministar privrede je u Užicu rekao da je za privlačenje direktnih stranih investicija, najodgovornija lokalna samouprava. Je li odgovorna?
– Potpuno se slažem, ali ovo pitanje zahteva objašnjenje. Ono što može Užice da ponudi, to imaju i mnogi drugi gradovi u Srbiji, ali ono što oni imaju, mi nemamo. Mi kao grad nemamo ni jednu komunalno opremljenu lokaciju, kao što ima recimo Šabac, površine 40 hektara. I da nam se sutra javi neki investitor, mi ne bi imali šta da mu ponudimo. Reljef je jednostavno takav i grad u svom vlasništvu nema velike parcele. Zatim, cena zemljišta je ovde skupa, jer je ponuda mala, što je osnovni ekonomski princip. Zato mi imamo ozbiljan problem da budemo konkurentni u privlačenju direktnih stranih investicija. Primera radi, mi možemo da radimo kanalizaciju za lokaciju Sevojno L, koja bi koštala milion evra, ali taj novac nikada ne bi mogli da naplatimo, jer je reč o površini od nepuna dva hektara. Jedina realna i ekonomski logična priča za nas su Ponikve, a naša ključna snaga su zdrave privatne firme, koje retko koji grad u Srbiji ima, a koje imaju veliki potencijal rasta.

UN: Na koga mislite?
– Na Largo, MTK, Turbo servis, Korun, Voksal, Tekstil, Kadinjaču, Belplast, Marking, Kontrolpoint, Divi, RB Global… to su zdrave i tržišno solidno pozicionirane firme. Ja sam obišao sto firmi u za sto dana, od čega je 70% njih reklo da ima određeni plan daljeg razvoja i uglavnom svaki taj plan podrazumeva i nova zapošljavanja. Zato smo procenili da je bolje te firme pomoći, da njih deset, recimo, zaposli po još deset radnika, nego tražiti investitora koji će zaposliti sto ljudi. Opredelili smo se, dakle, u pravcu da jačamo postojeće firme.

UN: Kako?
– Izmenom planskih dokumenta, efikasnijim radom javnih preduzeća, smanjivanjem birokratije, podrškom u razvoju kadrova. U našoj nadležnosti nisu ni porezi, ni siva ekonomija, ni autoput, ali na sve načine urgiramo da se to reši.

UN: Da ne zaboravimo Ponikve?
– Ponikve imaju komparativnu prednost, jer imaju veliku površinu za investiranje pored glavne komunikacione mreže, a to je pista. Shvatili smo da moramo da se usmerimo na održavanje vazduhoplova i svega drugog što se tiče aviona. Jedna Amerikanaka našeg porekla, ozbiljno je zainteresovana za ovaj posao. Avion kada ne leti, samo je trošak, i zato opremanje vazduhoplova mora da se obavi što brže i što jeftinije. Malim aviokompanijama je u interesu da što pre avion sleti, završi sve što je neophodno i nastavi da radi, a ići će na na onaj aerodrom, gde će dobiti najviše za novac koji uloži. Ni jedan od okolnih aerodroma nema površinu oko piste koju ima aerodrom Ponikve, a rečje o trista hektara. Imamo, problem radne snage, koja prosto nije školovana za ove poslove, ali i to bi se u nekom roku rešilo.

UN: Mi bi iznajmili zemljište ili prodali?
– I to je pitanje. Iznajmljivanje po Zakonu o javnoj svojini je dosta sužena kategorija, tako da bi se verovatno išlo na prodaju, a s druge strane, zakon omogućava i da se neka lokacija ustupi bez neknade. Naravno da bi je dali, ako bi ona recimo tu zaposlila 100 ljudi, jer je naša Poreska uprava procenila da je cena tog zemljišta oko 3.000 evra po hektaru. Važno je da mi završimo ključne stvari na aerodromu, pistu, ogradu i svetlosnu signalizaciju, pa onda možemo i da uđemo u pregovore sa svima, jer ima i zainteresovanih kupaca iz inostranstva.

LJ.K.

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.