Svima treba da bude milo em drago plus da budemo kolektivno ponosni što živimo u državi koja je ne samo lider u regionu, tradicionalni faktor stabilnosti već i društvo koje je otvoreno za sve druge kulture i koje pod svoje skute razdragano prima ljude svih nacionalnosti, veroispovesti i boje kože. Tako smo srpske pasoše velikodušno dali promoterima Srbije, glumcima Stivenu Sigalu i Ralf Fajnsu. Ovaj prvi skuplja pasoše pa odmah uzeo i ruski, otad ga ne videsmo, a Englez je prestao da nas promoviše od kada mu je ovdašnja Vlada sa nekim miliončetom evara pomogla snimanje filma. Došao je na FEST, uredno se zahvalio, publika ga izviždala I on nestao. Posle kontroverznih rumunskih i bugarskih biznismena, čitaj: lopova i kriminalaca, koji su ojadili svoje građane, a utočište našli u Srbiji, naš novi zemo postao je nadaleko čuveni Mahmud Dahlan, bivši vođa terorističke organizacije Fatah i šef Državne Bezbednosti Palestine, koji je učestvovao u ubistvu Jasera Arafata. Ovde ga je visokim državnim ordenom odlikovao Tomislav Nikolić. Ipak, Srbija je i zemlja koja zastupa rodnu ravnopravnost i da bi dokazala da nismo svi Jutke, oberučke je prihvatila i bivšu premijerku Tajlanda, koja je muvala sa subvencijama za pirinač, nakrala se i pobegla iz zemlje. Postala Srpkinja po članu Zakona koji kaže joj je državljanstvo dodeljeno, jer bi to „predstavljalo interes za Republiku Srbiju“. Svakako. Još ako se zna da je Jingluk Šinavatra kao premijer Tajlanda, 24. septembra 2013. godine priznala Kosovo kao nezavisnu državu, interes itekako postoji. Samo za koga? Podržao je službenik Šešelj. Predsednik na pitanja o njoj odgovara sa klasičnom zamenom teza tipa da su bivši sve pokrali, zbog njih narod beži odavde, pa nam treba još stanovništva? Zanesen, zaboravio da pomene humanu stranu ovog prebega, jer je sada Jingluk mnogo bliže svom bratu lopovu, koji je pre šest godina postao Crnogorac, pa su sada njih dvoje, takoreći dva oka u glavi. Čak i nesuvislo objašnjenje prvog među jednakima nije bilo dovoljno, pa je Vlada Srbije brže bolje uklonila iz arhive na zvaničnom sajtu dokument o odluci za dodelu državljanstva koju je potpisala predsednica Vlade. Može biti jer su svetski mediji počeli brujati o još jednom korupcionaškom skandalu sa glavnom likovima iz ponosne Srbije? Što se tiče popunjavanja broja stanovnika ove simpatične državice naseljene kurčevitim stanovništvom, neko bi mogao da predloži da uvezemo još kriminalaca, možda iz Meksika, gde desetine hiljada narko dilera čami po dosadnim zatvorima, i garant bi rado postali Srbijanci, kolektivno dobili državljanstvo uz Bajinu:’’Pevali su La Paloma, a ja Bože pravde..’’ Istetovirani momci iz kartela Sinaloa i Zetas bi deleko lakše došli do kinte investirajući u gradnju, nego da valjaju belo i vijaju se sa policijom po onakvoj vrućini i prašini. Posle prodaju kvadrat po 4 soma onima kojima su dozvolili da nekažnjeno pasu i mirna Bačka, tj. Tihuana. Kao poznato zabavište za ratne zločince, sada postajemo i sigurna kuća za svakoga ko je spreman da plati za svoju slobodu. Oni, baš, baš, zli, bi pomislili da svi ti krimosi dolaze ovde na obuku? Naivni veruju u dobra dela, mrzitelji u broj dolarskih miliona u kešu, kojim ovi belosvetski prevaranti plaćaju srpsko državljanstvo, i pitaju se gde te pare završavaju?
Sigurno ne kao pomoć siromašnima i ugroženima. Idu kao podsticaj botovima, autobusima, jarbolima i gondolama, koje plaća narod dok se sa javnog servisa apeluje na slanje SMS-ova za narodne kuhinje na Kosovu i Metohiji. Njih ćemo hraniti mi, a iz budžeta će se finansirati Air Srbija, Al Dahra i Bgd na vodi?
Digla se velika prašina oko prisluškivanja, da bi se zaboravilo kako su braća Mali, drugi par najpoznatijih srpskih buraza, umešana u korupciju do grla. Prvi među jednakima kao i obično kuka da su svi bili prisluškivani, ali on najviše. Posle obraćanja shvatili smo da Služba ne prati i ne prisluškuje Vučića, već srpski Čak Noris prati i prisluškuje Službu. Sa Tadićem ratuje, jer ne može da preboli što je Tadić dobio oko 300 hiljada glasova više od njega na predsedničkim izborima, pa ono njegovo da je sam imao najviše ikada ne stoji. Kaže, nemojte da vam ja objavim snimke? Može majstore, samo prvo bi nas zanimalo da vidimo snimke sa rušenja Savamale, ubistva Olivera Ivanovića, ranca ministrovog tate i vozača sa naplatne rampe, a posle možeš da pustiš i tonski zapis razgovora Dačića i narko bosa Miše Banane. Tvoje ćaskanje sa vođama navijača ostavi za kasnije.
Tema svih tema su nekakvi razgovori vlasti i opozicije oko izbornih uslova. Vlast stidljivo i nevoljno priznaje da je na to naterana od stranog faktora u cilju simulacije demokratije, a opozicija se peca na bačenu udicu. Nije je progutala do kraja i nadam se da neće. Svake izbore ionako bojkotuje oko 50% građana, bez da ih neko tera na to. Mali napor može učiniti čudo i totalno pred svetom razotkriti zlu ćud ovog režima. Ići na razgovore sa makijavelistom, koji je prekršio svoju reč i kandidovao se za predsednika, istog onog koji je i majku učio koliko je bio težak na rođenju, ne samo da je naivno već i prilično blesavo. Poverovati da će Vučić sam sebi odseći granu nacionalnih frekvencija sa koje se 24/7 šepuri i napada neistomišljenike, u rangu je verovanja da Zemlju nosi kornjača.
U pozadini pregovora koje organizuju Soroševe NVO imegafonom ih koordinira Simo Spasić, predsednik ne silazi sa malih ekrana i stranica tabloida, neumorno najavljujući preporod i napredak svake vrste. Izvlačenje tog opskurnog osuđenog silovatelja dovoljno govori koliko je vlasti stalo da do bojkota ne dođe, pa samim tim, on se nameće kao daleko najbolja opcija. Jedina ispravna. Zašto i do kada svojim učešćem, tačnije prećutkivanjem i slaganjem, davati legitimitet ovakvoj vlasti? Da vidimo kako će se tada kao neko ko nije u stanju da organizuje slobodne izbore, a “hoće” u EU, snaći pod bojkotom i pod neuporedivo većim međunarodnim pritiskom. I ne želkamo i volkamo samo EU, već i sve pristupne fondove i benefite. Evropska administracija, uz pomoć nevladinog sektora, vrši pritisak na opoziciju, samo da bi Vučić dobio potrebni legalitet i legitimitet za potpis soprazuma sa Kosovom. Tek ukoliko procene da ni to ne prolazi po zamišljenom scenariju, opozicija bi mogla dobiti neke ustupke.
No, upravo sada, dok ovo pišem potvrđuje se da od dogovora neće biti ništa, jer falange bezvratih ćelavih civila pod kišom WC papira, pretorijanska garda sa Andrićevog venca, prebija studenta koji je pokušao da ostavi papire sa predlozima za slobodne izbore. Ne znamo ko su ti ljudi, jer ne nose uniforme i službeni broj da bi mogli da se identifikuju? Ubrzo smo na konferenciji za novinare saznali da ako si primio metak na Kosovu možeš da biješ građane, a posebno one koje dvojica tvojih kolega već drže. Čusmo i da će biti kanalizacije za sve, da će ga Ana ubaciti u taj tim, da će ga, kao Gadafija, čuvati devojke i da ćemo dobiti još 9 stadiona i pijaću vodu kao Zrenjaninci. Obavestio nas da je na protestu bilo 228 ljudi, plus dva maloletna pripadnika romske populacije. Ne treba biti doktor, pa zaključiti da pomen bojkota našemu predsedniku ne donosi ništa dobro, čak i kad se čovečanstvu obraća sedeći za stolom za njega donesenim iz Muzeja Nikole Tesle.
Sećamo se da su neki raniji vladari ovde izvodili tenkove na narod, a znamo i kako su završili. Ova vlast za svoje neistomišljenike priprema ruska borna vozila nabavljena specijalno za te prilike, zaboravljajući na broj krajeva koju po predanju ima svaka batina.
Kao i Čak Noris koji lagano gubi popularnost, i Vučić ustane dva sata pre nego što legne da spava, i radi, radi… a istine radi, Srbija ima najniži rast u regionu u sedam najboljih godina u poslednjih deset godina u Evropi. Srbi su kao stablo koje navija za sekiru. Boljitak oseća on lično, njemu najbliži i najverniji i krug oko njih koji se širi sve više, jer su prohtevi sve veći, a vreme za bogatu i nekažnjenu ispašu curi. Najsiromašniji predsednik u regionu nosi najskuplje patike i Erdogan sako koji mu stoji kao okačen na pogrešan ofinger. Kad ga pitaju, odakle brate sve to sa platom od soma eura, odgovara sa:”vi ste uništili Srbiju”.
Valja napomenuti da te patike imaju dužu garanciju, nego skupocena medicinska oprema za KC Niš. Malo, malo, pa ubaci biser zatrpan nerazumljivim brojkama: “U decembru 2021. i u januaru 2022. ići ćete brzim vozom 27 minuta od centra Beograda do Novog Sada, a onim sporijim vozom, koji staje na stanici Pazova, Inđija i druge – za 35 minuta.“ Zaboravi da kaže da Beograd nema ni stanicu odakle će taj voz poći. Ima metro, koji nije ni u desetogodišnjem planu, ali u njemu zaposleni već primaju oko dvesta hiljada mesečno. Karte za vožnju su prodavali pred BG izbore. Išlo ko’ alva, ko’ karte za “Čarape Kralja Petra”.
Da ostanemo svoji na ruskom ili ruski na svojemu, brine se novoimenovani ambasador iz majčice, koji tvituje sa takvim žarom kao da je član bot tima vladajuće stranke. Svuda je, i svi mu se klanjaju, a predsednik ga bez šlema penje i na vrh neizgrađenog vijadukta. Majka se brine o svemu ovde, i o opoziciji, i o osiromašenom uranijumu i regionu, samo se ne brine o sebi i svojim građanima. Njih čuva od tamošnje zle opozicije, tako što liderima ne dozvoljava da se kandiduju, a hiljade onih koji se na ulicama bune protiv te odluke, brutalno prebija i hapsi. U časovima dokolice, ubiju građansku aktivistkinju. Gore im šume veličine Francuske, a doneli zakon po kom ne moraju da gase, ako im se ne isplati? Ne brinu o dimu koji truje Evropu, a o ruskoj krstarećoj raketi na nuklearni pogon 9M730 Burevestnik neograničenog dometa, koja je eksplodirala prilikom testiranja i uzrokovala evakuaciju preko 6.000 ljudi ni reč?
Oštrije kaznene mere za prestupnike u saobraćaju donele su 63 mrtva na srpskim drumovima u julu mesecu. Vozači su preplašeni preoštrim kaznama u vidu nanogice koju su dobili Mitrović junior i lik koji je pijan autom uleteo u baštu punu gostiju. Vozač sa naplatne rampe u Doljevcu se još uvek vodi kao NN. U cilju pojačane bezbednosti, a u vreme ubedljivo najveće gužve na putu i sabora u Guči, preciznom analizom vladinih stručnjaka, zatvoren je deo epskog autoputa od Uba do Preljine. Očekujem da i tu nakače par zastava koje su nepravedno zaboravljene, kao i fotke dubla Vučić/Dodik, tako da renoviranje bude potpuno i savršeno u svojoj dostojanstvenosti.
Da bi bio baš kao torta, svaki komentar zahteva i trunku sporta. Srpski sportisti i sportski radnici nisu se oglasili povodom organizovanog neodlaska na Univerzijadu, niti makar zažalili za propuštenom prilikom, nečijim uništenim snovima, bačenim pripremama. Pitali zašto, kako, ko je kriv? Možda kad bude organizovana neka Olimpijada miševa, možda…. Lepotu i nevinost sporta i druženja, najbolje objašnjava vest iz malog, ali časnog Goraždevca, gde je na lokalnom turniru u malom fudbalu ekipa pod imenom „Aleksandar Vučić“ napustila takmičenje, jer je bila nezadovoljna suđenjem. Ne znaju, da je taj turnir održan slučajno u Beogradu, em bi i protivnicima i sudijama spale gaće na pomen imena kluba, em bi ga garant osvojili, em bi dobili bogate nagrade od EPS-a, NIS-a i Pošte, a pehar bi um uručio ministar sporta i razonode. Verujem da je pred tim momcima, bogovima marketinga, ipak svetla sportska budućnost i pozivi na turnire širom Srbadije.
Humora nikad dosta, te stiže i radosna vest iz Vranja, gde je otac Pahomije osveštao hiruršku salu. Kažu da nije nikakav problem, sve dok ne osvešta dečije odeljenje. Guča je počela veselo, kao i obično, a jednu šatru su, zbog većeg prometa, postavili iznad grobova u crkvenoj porti, uz blagoslov episkopa žičkog.
Hvaljen Amstel.
Milan Todorović Čarli (Užička nedelja 1018)