početak DRUŠTVOINTERVJU Srbiju vidimo u Evropskoj uniji i u NATO

Srbiju vidimo u Evropskoj uniji i u NATO

od nedelja
832 pregleda

INTERVJU: ČEDOMIR JOVANOVIĆ, LIDER LDP
Čedomir Jovanović, lider LDP-a, drugačiji i od pozicije i od opozicije, za Užičku nedelju govori o trenutnim dešavanjima u Srbiji.

UN: Izjavili ste da LDP podržava proteste, ali ne i vođe opozicije koji su sarađivali sa Vučićem. Na koga ste konkretno mislili i zbog čega?
– Podržavam ljude koji protestuju, jer žele više od onoga što je naša realnost danas, pojedince koji svojom energijom žele da osvoje više slobode u ovom društvu. Ali imam osećaj sramote kada vođama opozicije danas zovemo Đilasa, Jeremića, Stamatovića, Dveri, Pokret „Otadžbina“. Ne možete od mene očekivati da se u bilo čemu složim sa Stamatovićem, koji dovodi ruske paravojne formacije da obučavaju decu da rukuju oružjem.
– Svako od njih se sa Vučićem razišao kada nije uspeo da ostvari svoj lični interes – nekome je uskraćena podrška za predsedničku kandidaturu, nekome je zasmetalo što još uvek nismo ruska gubernija, a nekome što ne može od Zlatibora da napravi svoje igralište. Kada razmišljam o toj takozvanoj „pravovernoj“ opoziciji, nije mi neophodno da se vraćam u prošlost i sećam kako je bilo dok su vladali, dovoljno mi je da čujem za šta se danas zalažu, koje vrednosti propagiraju, i tu prestaje svaka mogućnost za našu saradnju. Naše vizije Srbije ne slažu se ni u jednoj tački. LDP vidi Srbiju u EU i NATO, oni to ne žele. LDP traži da se što brže napravi dogovor sa kosovskim Albancima, oni žele to pitanje da odlože dok su živi. Oni su za svoj cilj postavili da zamene Vučića na vlasti, a cilj LDP-a je evropska, moderna Srbija.

UN: Prema Vašem mišljenju da li su ovo građanski ili politički protesti?
– Oni su i građanski i politički. Ne treba razdvajati ta dva pojma, jer bez politike nema građanstva i obrnuto. Protesti još uvek nisu stranački, jer Savez za Srbiju nema hrabrosti da pokuša da stane na čelo tog protesta, jer znaju da za retrogradnu politiku koju nude ne mogu dobiti podršku građana. Građansko i političko su komplementarne osobine, ono što ne može zajedno sa građanskim nije politika, već nacionalizam.
– Rizik je u tome da protesti u potpunosti prestanu da budu građanski. Za to odgovornost nose oni koji šetaju Beogradom i drugim gradovima Srbije već nedeljama. Građanska Srbija je uvek bila sinonim za modernu, progresivnu, evropsku Srbiju, i lideri i učesnici protesta moraju voditi računa o tome. Mnogo energičnije su ljudi koji šetaju protiv nasilja morali da reaguju na nasilje koje je taj protest proizveo kada je napadnut Prajd info-centar tokom jedne od šetnji. Posle toga su aktivisti počeli da dolaze sa LGBT zastavama na proteste, pa su praktično odatle oterani. Setite se da su ti protesti počeli sa zabranom ljudima da govore na protestima, mislim na Mirjanu Karanović i Duška Vujoševića. Najveća greška koju možete napraviti u borbi za demokratiju je povlađivanje nacionalizmu, tu se završava priča o demokratiji. Naše društvo je do sada moralo da nauči tu lekciju.

UN: Vaš stav o „Ugovoru sa narodom“?
– To je isprazan dokument koji ne prolazi test realnosti. Populistički pamflet u kome se navodno nude svi odgovori, a zapravo ne piše ništa. Zamislite da se ostvari njihov zahtev i da se svi lideri Saveza za Srbiju pojave na RTS-u u jednoj emisiji i da ih voditelj pita da li ugrožavaju nacionalne i ekonomske interese: da li to znači da poništavamo ugovor o prodaji NIS-a, da li to znači da poništavamo Briselski sporazum, da li poništavamo SSP? Ili bi se taj savez raspao u tom studiju, ili bi ćutali celu emisiju ili iz nje pobegli.

UN: Savez za Srbiju čine partije različitih orijentacija. To jeste nekako nepojmljivo, ali su više puta istakli da imaju nekoliko istih ciljeva i ako dođe do smene Vučićevog režima formiraće radno telo koje će funkcionisati godinu dana, a zatim će se svaka stranka iz SZS posvetiti svojim programima. Da li je to tako i zašto se onda LDP ne priključi SZS?
– Savez za Srbiju nudi tehničku vladu, zato što ne ume da objasni kako se njihova politika razlikuje od onoga što danas opisuje našu stvarnost. I vlasti i opoziciji je Dodik najbliži saradnik, a Putin najomiljeniji državnik. U trenutku kada su zamrznuti pregovori Beograda i Prištine, opozicija je protiv starih i novih pregovora. Vučićeva vlast nema dovoljno volje i snage da našu zemlju trajno okrene u pravcu Evropske unije, a opozicija to i ne želi. U toj prividnoj šarenolikosti partija i pokreta u Savezu za Srbiju, svaki dokument, svaki zajednički nastup je u svojoj suštini antievropski, nacionalistički, populistički.
– Nema ozbiljne politike ako se ne ponude rešenja na ključne izazove koji su postavljeni pred našu zemlju: Kosovo, Evropska unija, NATO, regionalna saradnja, tržišna ekonomija, ljudska prava i slobode. To su vrednosti i izazovi koje njihovi dokumenti ne pominju. Ne postoje prioritetnije teme za Srbiju od toga, ali imati stav o njima znači da se gube neki saveznici u borbi za vlast. Nećete videti LDP u tom scenariju, gde se vrednosti i načela odbacuju da bi se brže ili lakše došlo na vlast.

UN: Šta mislite o povlačenju granica na Kosovu i da li će to dovesti do povlačenje NATO-a sa Kosova? Da li je to rešenje? Kakav je predlog LDP-a za Kosovo?
– Vaše pitanje sadrži sve ključne reči, samo je potrebno da se drugačije slože u rečenici. Rešenje je u tome da i Kosovo i Srbija postanu članice NATO, to je ono što nam garantuje trajni mir na Balkanu. Granica već postoji, samo što je drugačije zovemo mi u Srbiji i oni na Kosovu. Prvi uslov da ostvarimo mir i da napravimo dogovor je promena perspektive, da prestanemo da se takmičimo i pregovore razumemo kao borbu jednih protiv drugih, sistem u kome jedan treba nešto da dobije, a drugi nešto da izgubi. Mi smo Kosovo izgubili, i ne možemo da ga izgubimo drugi put.
– Ono što možemo da dobijemo je mnogo vrednije, a to je mir. To znači da generacija mladih, koji sada imaju 20 godina ili mlađi, nikada ne strada u ratu i ne doživi rat. To je prilika koju naša generacija nije imala, naši roditelji, njihovi roditelji i tako do kraja svačijeg porodičnog stabla na ovim prostorima. Sada donosimo odluku o tome kakav će biti život naše dece.

UN: Često se političari, a i u šetnjama govornici, pozivaju na Ustav. Koliko se ta institucija Ustava danas poštuje u Srbiji i da li je potrebno menjati Ustav i na koji način?
– Svi oni koji se danas pozivaju na Ustav su učestvovali u prevari i izbornoj krađi od dva dana i jedne noći glasanja na referendumu. Setite se, svi su zajedno glasali za taj ustav, svi koji su danas na vlasti i svi koji danas glume opoziciju, plus Crkva, plus svi drugi retrogradni faktori u našem društvu. Ustav je tada donet sa takvom preambulom kako bi se zapisao izgovor za nerešavanje kosovskog pitanja. U međuvremenu, u poslednjih 13 godina, svet se potpuno promenio, samo smo mi ostali zakucani za tu preambulu u kojoj piše da je Kosovo sastavni deo Srbije. Zamislite samo u kakvoj bismo zemlji živeli da smo toliko energije posvetili poglavlju Ustava koje se bavi ljudskim pravima i slobodama. Zamislite da smo se ugledali na Dansku u bilo kom aspektu politike ili uređenja, umesto da smo maštali o tome da Kosovo ima status Farskih ostrva.
– Izgubili smo previše vremena u iluzijama i samozavaravanjima, i to vreme je skupo, ne možemo ga povratiti. Zato danas moramo hrabrije, efikasnije i odlučnije da se suočimo za problemima, a svako sakrivanje iza Ustava danas je izraz nepostojanja želje za promenom i poziv na održavanje ovog statusa kvo, koji ne može da traje zauvek. Status kvo može da se prekine dogovorom ili nasilnim pokušajem da se nametne nečija volja. Zato dogovor moramo postići što je pre moguće, nemamo vremena za odlaganje.

UN: Opozicija bojkotuje rad redovnog parlamenta i napravili su „drugi parlament“. Kako komentarišete ta dešavanja i gde ste Vi u svemu tome?
– Taj bojkot je površan i licemeran kao i svi ostali potezi Saveza za Srbiju, koji se lažno predstavlja kao opozicija. Poziv na bojkot parlamenta došao je pred posetu slovenačkog predsednika Boruta Pahora i na bojkot su pozvali Đilas i Jeremić, koji nisu članovi parlamenta, i Boško Obradović, koji je u tom trenutku bio u Moskvi u društvu bajkerske paravojne formacije „Noćni vukovi“.
– Retko dolazim u Skupštinu, jer su je vlast i opozicija zajedno sveli daleko ispod pijačne atmosfere. Slažem se da je za takvo stanje uvek veća odgovornost parlamentarne većine, koja god to većina bila, ali treba da budemo iskreni i zapitamo se kakva nam je ta opozicija koja sada želi da bude vlast? Oni nisu svoje vreme u poslaničkim klupama iskoristili da predlože izmene Poslovnika, nego su donosili kamen za kupus. Smeta im način na koji Maja Gojković vodi sednice, ali im je u redu da je sa njima ravnopravno kao poslanik sedi osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj. Našoj politici i našem parlamentu je potrebna nova doza ozbiljnosti, a taj poziv na bojkot je suprotno od toga – izraz nemoći.

UN: Ukoliko dođe do raspisivanja izbora da li će LDP izaći na izbore? Ukoliko ne prihvatate ove uslove, koji su to uslovi koje bi LDP tražio i pod kojim biste uslovima izašli na izbore?
– Izbori su besmisleni pod ovim uslovima. Kada to kažem, ne mislim na izborne zakone i pravila iz vremena demokrata, već atmosferu u kojoj se ti izbori održavaju. Pred našim društvom su ozbiljne odluke: da li želimo u EU ili ne, da li smo za mir sa Albancima ili čekamo povod za novi sukob, da li smo za Dodika ili za mir u Bosni i Hercegovini. Nije normalno da imamo dve kolone – jednu iz vlasti, drugu iz opozicije – koje mogu da izbegavaju odgovore na sva pitanja. Nije normalno da imamo izbore koji su lišeni politike, gde nema odgovornosti niti vizije.
– Bojkot izbora koji predlaže deo opozicije je jednako besmislen. Demokratsko načelo je da se reforme izbornog sistema ne počinju u izbornoj godini, a oni još uvek nisu izašli sa konkretnim predlozima koje bi neko mogao da prihvati ili odbije, već samo sa spiskom lepih želja.

UN: Kako vidite politički trenutak u Srbiji i šta očekujete da će se događati u narednih nekoliko godina?
– Veoma je opasna klima koju diktira vlast, ali i deo opozicije okupljen oko SZS, ta ekstremna polarizacija društva – ili si za nas ili si neprijatelj i izdajnik. Umesto da se opredeljujemo na političkoj osnovi, da nudimo vrednosne stavove, da diskutujemo o konkretnim rešenjima, politiku su sveli na zaklinjanje vođi, na dokazivanje vernosti i odanosti liderima, a ne idejama.
Mene zanima šta je sa ljudima koji su nezadovoljni Vučićem, ali ne pristaju da im spas donose Dveri na vešalima. Šta da rade oni građani koji žele Srbiju u Evropi, a vide da im opozicija to ni ne nudi?
– Mi nemamo više prava na grešku. Naš prozor u svet se zatvara, zbog te nacionalističke promaje koja duva Balkanom decenijama, i mozak nam je produvala, a sada duva i Evropom. Treba nam snažan evropski, demokratski impuls koji će drastično da ubrza naše evropske integracije i reforme, da produbi regionalnu saradnju i da stavi tačku na sve potencijalne sukobe sa susedima. Ukoliko to ne uradimo, čekaju nas izolacija i stagnacija i mnogo teža početna pozicija za neki sledeći pokušaj reformi nego ikada do sada.

UN: Da li je privredna situacija u Srbiji teška? Ako jeste zbog čega?
– U Srbiji je politika oduvek najveća kočnica privrednoj aktivnosti. Od naše nesposobnosti da se opredelimo za politički sistem u kome ćemo živeti, tridesetogodišnji proces tranzicije društvenih i državnih preduzeća u privatni kapital, neuspeha da se ostvari puna vladavina prava, pa sve do mitova i kletvi kojima naši političari truju javni prostor.
– Peti oktobar i ciklus privatizacija koji dolazi posle njega su dve najbolje stvari koje su se desile srpskoj ekonomiji decenijama. Svaka ozbiljna analiza će vam to potvrditi, a slika u javnosti je potpuno drugačija, između ostalog, zato što velika većina onih koji su učestvovali u tim promenama danas nemaju snage da ih brane. Na taj spisak mera treba možda dodati i smanjenje penzija od pre pet godina, koje je spasilo našu državu od bankrota – na koji je LDP upozoravao 2008, kada je Demokratska stranka kupovala koalicioni sporazum sa PUPS-om nenormalnim povećanjem penzija koje je „pojelo“ naš budžet.
– Privredi u Srbiji je potrebno više pravne sigurnosti, a manje državne intervencije. To je ideal kome treba da težimo. Naši uzori treba da budu u zapadnoj i istočnoj Evropi – zapad nam pokazuje cilj koji treba da dostignemo, a istočna Evropa i baltičke zemlje su primeri koje treba da sledimo.

UN: Imamo li šanse da u Evropsku uniju uđemo nekog skorijeg datuma? Prema Vašem mišljenju šta sve treba da se uradi da bismo ubrzali proces ulaska u EU?
– Pre svega moramo da pokažemo jasniju želju za brzim pridruženjem EU. Ne možemo očekivati da nas Brisel moli da se priključimo, da nas vuče u Uniju. Oni su sada opterećeni „Bregzitom“, rastom desnice, promenom odnosa sa SAD. Mi smo ti koji moramo da uložimo dodatnu energiju i da pokažemo svoju posvećenost procesu integracija. Prošlog proleća, EU nam je ponudila 2025. kao potencijalnu godinu prijema, ali smo mi već izgubili godinu dana i nismo postigli napredak u odnosima sa Kosovom, u regionalnoj saradnji, nismo uskladili spoljnu politiku sa EU, nego tvrdoglavo podržavamo Madura u Venecueli i pratimo liniju Kremlja. Ovakvi kakvi smo ne možemo u Evropu, a od nas zavisi kojim tempom i u kom pravcu ćemo se promeniti.

UN: Da li ste zadovoljni kako teku promene u javnom sektoru?
– Već godinama tražimo da se ukine zabrana zapošljavanja u javnom sektoru, jer u tome vidimo najveću prepreku u razvoju. Važni su i digitalizacija, i reforma uprave i novi propisi, ali ukoliko ne možemo da u javni sektor privučemo stručne, obrazovane ljude, ništa od ostalih reformi neće imati efekta.
– Otpor prema privatizaciji i neefikasna javna preduzeća mogu da usisaju sav novac koji se uštedi smanjenjem plata i penzija ili rastom izvoza. Završetak procesa privatizacije mora biti prioritet ove i svake druge vlasti, jer već traje predugo i svako odlaganje nas je previše koštalo.

UN: Liberalizam je najnapadanija ideja u Srbiji, zašto?
– To nije svojstveno samo Srbiji, pogledajte kako liberalne ideje prolaze danas u Evropi ili Americi. I Srbija je plodno tlo za populiste i autokrate svih boja, a liberalizam stoji tome na putu.
– Srbija je propustila najdinamičniji period devedesetih godina kada su se postsocijalističke zemlje istočne Evrope transformisale u tržišne privrede, kada su gradile svoje demokratske institucije i kapacitete. Mi smo devedesete žrtvovali nacionalizmu, ratnim pohodima i razorili društvo i ekonomiju u tolikoj meri da se ni dvadeset godina nakon toga nismo oporavili. Ako imamo ambiciju da sustignemo svet oko nas, moramo se izboriti za više tržišta, vladavine prava, demokratije, ljudskih prava i sloboda – to su temelji uspešnih društava u svetu.

UN: Gde sebe i LDP vidite u narednom periodu?
– LDP će nastaviti da krči put evropskoj Srbiji, regionalnoj saradnji i pomirenju. Podržaćemo svaku inicijativu koja je zasnovana na našim vrednostima u tim oblastima, bez obzira odakle dolaze, i nastavićemo da budemo najžešći kritičari nacionalističke politike.
– Dogovor Beograda i Prištine je ključno pitanje koje će obeležiti naredni period, i želimo da aktivno doprinesemo približavanju dva društva, ali pre svega da uverimo naše građane da je taj dogovor najviši interes svih nas.
Oduvek je LDP drugačije pristupao politici od ostalih i to nas drži na vetrometini, na meti napada sa svih strana. Nadam se da će naše društvo što pre izaći iz rovova gde svako svakog naziva izdajnikom, gde su razlike lične, a ne političke, i da će biti više spremnosti za dijalog u društvu, i više hrabrosti i odlučnosti da se konačno reše problemi koji nam decenijama „gore pod nogama“.

Zvezdana Gligorijević (Užička nedelja 1006)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.