početak GRADSKA Užičke „mušice“ osvojile svetsko tržište

Užičke „mušice“ osvojile svetsko tržište

od nedelja
1,6K pregleda

SRĐAN MILIVOJEVIĆ SIKAC – VLASNIK „HEMINGWAY’S“ DOO
Srđan Milivojević – Sikac, dobitnik je Plakete za kreativnost i inovativnost 2017, koju dodeljuje Užička nedelja. Kao muzičar postao je poznat u grupi „Tina“, ali i kao kompozitor i autor mnogih kompozicija za poznate izvođače širom Srbije. Danas uspešno vodi porodičnu firmu „HEMINGWAY’S“, koja svoje proizvode „mušice“ i materijale za njihovu izradu, plasira širom sveta.
Profesionalno je počeo da se bavi muzikom 1985. godine, kada se vratio iz vojske. Iako je završio Pedagoški fakultet u Užicu, prvi zarađeni muzički dinar opredelio je njegov dalji životni put.
– Želeo sam da se bavim rok muzikom i da sviram svoje sopstvene kompozicije i pesme, da pravim karijeru u tom pravcu. Trebalo je tu investiranja, jer je sve zahtevalo novac: ode demo snimaka do ploče, a kasnije spotova i marketinga, za razliku od narodne muzike, koju sam mogao da sviram idući na tezge, svadbe, ispraćaje, u kafane, bez nekog početnog kapitala i velikog investiranja. Taj novac zarađen svirajući po „tezgama“, prvo sam uložio u snimanje demo snimka, a onda snimanje ploča i kompozicija, karijeru rok muzičara… Sa grupom „Tina“ objavio sam četiri ploče, prvu u Sarajevu 1988. godine, a poslednju 1995. godine za PGP RTS. U međuvremenu zemlja se raspala, tržište za tu vrstu muzike se smanjilo. Određen broj godina sam proveo svirajući i baveći se muzikom na taj način, a onda sam se opredelio samo za komponovanje pesama za razne izvođače, uključujući i dečiju muziku, muziku za pozorište, TV i film, do narodne i popularne muzike na ovim prostorima, jednom rečju – estrade. Objavio sam preko 200 kompozicija za razne izvođače, od Maje Nikolić, Srećka Šušića, Dobrivoja Topalovića, Miki Mećave do Crnog itd. Međutim, ratovi i kriza doprineli su da estrada nije više bila siguran izvor prihoda. Nije bilo novca kao što je nekada bilo – kaže Srđan.
Uporedo sa muzikom, Srđan je imao svoj hobi, ribolov. Zahvaljujući tom iskustvu sa estrade, da pravi nešto svoje i to predstavlja drugim ljudima i tržištu, došao je na ideju da svoj hobi pretvori u nešto što bi mu donelo dodatni prihod.
– Cilj mi je bio da i dalje ostanem u muzici, ali da se i dodatno bavim nečim drugim. Hteo sam da mi muzika bude primarna delatnost od koje ću egzistirati, a istovremeno sam pravio proizvode koje već koristim u ribolovu i želeo sam da ih plasiram na tržište kao dodatnu delatnost. Odluka je pala na mušičarenje kao segment ribolova, koji me je fascinirao. Za pomoć sam se obratio mom velikom životnom prijatelju gospodinu Mirku Filipoviću. Nekada, na početku tih mojih “muzičkih” dana, zajedno smo sarađivali i svirali u grupi. On je u međuvremenu odustao od muzike, a ja sam još 15 godina ostao u tim vodama. Mirko je napravio svoju odličnu firmu „Ribosport MM“, koja se bavi veletrgovinom, odnosno uvozom i prodajom robe u ribolovačkoj industriji, a razvio je i sopstvenu proizvodnju. Svaka vrsta ribe zahteva posebnu opremu za njen lov, a on se nije bavio u velikoj meri time što bih ja hteo da radim, pa je bilo mesta da mu se pridružim. Pitao sam ga šta on misli o tome, da li ima šanse za neki posao, da preko svoje veleprodajne mreže pokuša da plasira moj proizvod u Srbiji. Rekao mi je da je to što radim odlično, ali da prvo moram da otvorim svoju firmu. Rekao mi je da to ne može tako usput da se radi kako sam ja mislio i nagovorio me je da ozbiljno pristupim tom poslu. I tako sam otvorio svoju firmu „HEMINGWAY’S“, koja ove godine slavi deset godina postojanja. U početku sam radio samo ja (uz pomoć svoje supruge, koja je bila u drugom stanju, tako da nas je u stvari bilo troje, da se malo našalim), u kotlarnici kuće, u prostoru tri sa tri. Te prve godine Mirko je uzeo tih nekoliko proizvoda koje sam pravio. Bilo je samo pet artikala i za njih sam napravio dobro dizajniranu ambalažu, uporedio svoje proizvode sa najboljim na svetskom tržištu tog momenta i rekao: to je to, ovo može da ide bez ikakvog blama. Delatnost firme u početku je bila proizvodnja materijala koji se koristi u flaj tajingu (fly tying), a to je deo Fly Fishinga, deo mušičarenja. U suštini to je izrada mušice, a mušica je veštački mamac na koji se peca, uglavnom pastrmka, lipljan i druge salomonidne vrste ribe. Poenta je da svaki ribolovac koji se bavi tom vrstom pecanja, sam sebi napravi mamac od materijala koji su prirodni – peruške, dlaka od krzna raznih životinja ili sintetički materijali poliamid, polipropilen i drugi. Od toga se prave imitacije nekih insekata koji su prirodna ishrana ribe – rekao je Srđan i dodao da je ta vrsta ribolova tradicija, čiji se postanak čak vezuje i ua Balkan po autoru Cludius Aelianus “Elian” (170-230. g.) u “De natura animalum”, a kod nas nije baš toliko razvijena, ali je bilo poznata, dok je ekspanzija modernog mušičarenja započela za vreme Tita u staroj Jugoslaviji.


Mirko Filipović je od Srđana otkupio jedan deo proizvoda i plasirao ga na srpsko tržište.
– Tako me je naterao da taj posao ozbiljno shvatim i te prve godine, zahvaljujući njemu, imao sam dovoljno za moju platu i doprinose, sve obaveze prema državi. Nisam smeo da odustanem od tog posla iz poštovanja prema Mirku, poverenja koje mi je pružio i dao šansu da imam siguran posao. Kao odgovoran čovek još više sam zagrizao u taj posao i razmišljao da proširim asortiman proizvoda. Sve je to ručni rad, jer nemaju mašine koje to prave i to je bila neka srećna okolnost. To jeste mukotrpan proces, ali mi je doneo šansu da izađem na tržište. S obzirom da sam već bio 15 godina na estradi, nije mi bilo strano pojavljivanje pred medijima i pred ljudima. Mirku sam predložio da odemo na svetski sajam proizvođača ribolovačke opreme, koji se održavao u Valensiji, u Španiji. Tu su zastupljene sve najpoznatije svetske firme – proizvođači ribolovačke opreme, to nije prodajni sajam, nego se zakupi štand, izlože proizvodi, ponese katalog i vizit karta, i pokuša da se sklopi posao. To je veoma skupa investicija i u tom momentu za mene je bila velika, koštala je 6.000 do 7.000 evra. Hteo sam da rizikujem i uložim u to, da vidim gde sam, i može li se odavde iz Srbije da se ponudi nešto za svetsko tržište. To je bila velika stvar, jer sam se kao novi proizvođač iz jedne male zemlje pojavio pored svetski poznatih proizvođača, od kojih neki imaju preko sto godina tradicije. Bez imalo straha lepo sam spakovao svoje proizvode i zajedno sa Mirkovim „Ribosportom MM“ pojavio se na velikoj sceni. Odmah, prvog dana sajma, dobio sam kupce iz Velike Britanije i Španije. Suština je da ako si posvećen tome što radiš i ako se držiš standarda koji postoji na svetskom tržištu, odnosno ako se držiš kvaliteta i poštuješ rokove, uvek će se naći kupac, a to važi za svaku proizvodnju. Na štandu je bilo i preko 300 posetilaca, uzimali su se kontakti, jer i posle dve do tri godine postoji mogućnost da se neko javi. Teško je probiti se i napraviti brend proizvoda. Zato je vrlo važno prisustvovanje sajmovima i kroz ovih deset godina ja sam to uspeo. Išao sam na sajmove u Valensiji, Briselu, Amsterdamu, Parizu. Beču, Budimpešti, Njujorku itd. Svake godine prisustvo na sajmovima govori da smo relevantna firma koja radi, koja postoji. Iz godine u godine povećavao sam broj proizvoda i postojeće proizvode usavršavao, a ono što je posebno doprinelo da moja firma napravi brend su unikatni proizvodi, koji su našli svoje mesto na svetskom tržištu. Sada pokrivamo celu Evropsku uniju, izvozimo u Ameriku i Kanadu. Našli smo svoje mesto u tom nekom domenu ribolova – mušičarenje na svetskom tržištu. Milo mi je kada slučajno odem u neku prodavnicu ribolovačke opreme u drugoj zemlji i kada vidim pored svih tih velikih igrača koji postoje preko 50 ili 100 godina, svoje proizvode – rekao je vlasnik „HEMINGWAY’S“.


On kaže da je svih 10 godina neprekidno ulagao u firmu i nada se da će narednih deset godina ubirati plodove svog rada.
– Neprekidno se ulaže u repromaterijal, objekat, inovacije, firma raste i proširuje se proizvodnja, a samim tim povećava se i broj zaposlenih. Sada smo nas troje stalno zaposleni i imamo određeni broj kooperanata, podizvođača, ako tako mogu da se izrazim. Dakle, sa vrlo simboličnim kapitalom krenuo sam u ovaj posao i bez glumljenja velikog gazde, uz puno odricanja i neprestanog rada, stvorio sam porodičnu firmu i svoj posao kojim sam zadovoljan. I na zapadu prva generacija ljudi, koji samostalno obavljaju svoju delatnost, žrtve su svog posla, jer je potrebno vreme da bi se formirao brend i formiralo tržište, koje donosi mogućnost da se živi životom dostojnim čoveka, da se napravi firma koja će imati neku vrednost na tržištu. Mislim da svako iz naše zemlje može da plasira svoj proizvod, ali mora da ima strpljenja, jer ne može danas za sutra da se završi posao. Potrebno je, po meni i to je moje iskustvo, bar deset godina istrajnog rada, upornosti, odricanja. Moje radno vreme je od kada ustanem, dok ne legnem, i ko pristane na taj koncept rada, kada se okrene iza sebe može reći „nešto sam uradio i uspeo“. Druga varijanta ne postoji, nema brzih para i to je to. Imam sreću, što je koncept rada moje firme, da imam više kooperanata, koji delove poslova rade za mene. Koristim njihove usluge, jer sve to sam da finansiram sigurno ne bih mogao. Moja firma ne može da ima i štampariju i alatnicu ili da pravi plastične odlivke – rekao je naš sagovornik.


Srđan je počeo sa pet artikala, a danas, ako jedan proizvod nosi jedan bar kod, ima preko 1.200 različitih bar kodova. To smatra velikim uspehom za ovih 10 godina. Pored toga, doživeo je da njegovi proizvodi budu kopirani, ne od strane Kineza, već od Šveđana, Amerikanaca i Engleza. O Kinezima ima čak drugačije mišljenje od mišljenja koje je postalo ustaljeno u našem narodu.


– Narod ima veliku zabludu što se tiče Kine. Mi Kineze posmatramo kroz ove kineske prodavnice, kroz tu neku robu lošeg kvaliteta, koja je davno stigla u Srbiju. Kina je ogromna tehnološka zemlja i sve najpoznatije svetske firme preneli su tehnologiju u Kinu, a Kinezi su tu tehnologiju usavršili. Kina je jedna ozbiljna zemlja sa ozbiljnim kapacitetima, sa ozbiljnim proizvodima, sve se pravi u Kini, od visoke tehnologije do najprostijih proizvoda. To što Kina ima to i Amerika sanja.
Događa se da Šveđani, Amerikanci i Englezi kopiraju moje originalne proizvode, a ne Kinezi. Pored toga, radim dosta usluga i mnogo mojih proizvoda prodajem ne pod svojim imenom, već za poznate brendove, koji moje proizvode prodaju pod svojim imenom i na svojim tržištima, tako da sam ušao i tu vrstu kooperacija. Moja firma se polako razvija i ja sam zadovoljan dosad postignutim – dodao je Srđan.


Ipak, i ovaj posao zavisi od sezone do sezone, od vremenskih prilika, recesije i svega što pogađa krajnjeg kupca, kako kod nas tako i u svetu.
– Ribolov i mušičarenje, kao deo tog ribolova su takvi. Mušičarenje na svetskom tržištu traje već 120 godina i ono je najmanje zastupljeno. Čini samo 5 posto ribolovačkog tržišta. Najviše pecanja predstavlja morski ribolov, sve što je varaličarenje, 30 do 40 posto je šaranski ribolov na fider u Evropi, a plovak uzima 10 posto. Od tih 5 posto svetskog ribolova u mušičarenju, Fly Tying – delatnost moje firme je samo 7 posto. Mušičarenje čine štap, čekrk, kanap, prsluk, čizme i ostala oprema, i to nosi 93 posto u mušičarenju. I tu mi koji pravimo mušice i materijal treba da nađemo svoje mesto. U Srbiji nema mnogo ljudi koji se bave mušičarenjem, možda do 100 ljudi, a plovkaroša bar u Užicu ima 500, dok je mušičara u Užicu oko 20 ljudi koje poznajem. To je malo tržište i zato sam krenuo van zemlje – pojasnio je Srđan.
Srđanove realistične mušice i materijali nalaze put do svetskih ribolovaca, samo zahvaljujući njegovoj inovativnosti i upornosti. Planovi su mu da nastavi da pravi nove proizvode i usavršava postojeće sa nekim novim materijalima.

Zvezdana Gligorijević

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.