Espreso

od nedelja
1,3K pregleda

Piše: prof. dr Bilja Grujičić
Pa, pošto smo upalili sve te logorske vatre, a sad su ih palili i oni kojima se to činilo interesantna tradicija za potomke (Ipak nije nužno uništiti sve prethodne spomenike, predanja i sve ostalo, složićete se sa mnom, zar ne? Nekako mi izgleda da se samo Srbima čini da imaju snage za sve ispočetka, dok poslovični Švajcarac, na primer, dozvoljava sebi da makar o svemu ćuti. Ne može vas poseći ono što niste izgovorili.) Rešila sam da me omami miris Toskane, da mi zapenušaju njihova vina, da ne kažem koliko mi je njih još zamirisalo, drage moje! Ne mogu da se otmem utisku da su se naši muškarci zapustili, pa olenjili, pa dobro najeli. Ako vam ne nudi ništa, sem rebaraca u tanjiru, moraće sam da ih glođe! Ako vam njegova mama i dalje farba jaja za Uskrs, neko će tu morati debelo da se potrudi! Elem, nisam ja pretila ovim našim muškićima, drage moje, samo sam osetila miris i ciao bella! Zašto sam birala baš kolevku humanizma i renesanse? Pa, zato što verujem da taj dan treba zgrabiti i dobro iskoristiti!
A svašta nam je dan podario… Italijani su od svakog kamena napravili spomenik. Neka mi oprosti i Đordano i Leonardo, ja jako poštujem njihovo zalaganje da svetu otkriju pojedine istine. Međutim, od tada pa do danas, svetu nije lako ugoditi. Kao da istinu baš i ne voli… Međutim, pošto ne planiram da izgorim na lomači, dok ne zgrabim taj dan i u danu još po nešto, onda ću vam reći šta mi se posebno dopalo. Neću pominjati građevine, svi ćete ih već videti, ako već niste. Međutim, ono što me je fasciniralo bila je pauza za ručak. Da upravo to. Italijan, onaj uredni i namirisani, nije dozvoljavao da ga iko, bilo kakav turista u tome remeti. Novac nije bio osnovni izmeritelj vrednosti njihovih života. On nije gospodario njima, naprotiv, bilo je obrnuto. Vrlo su poštovali sebe, svoj način života i svoju porodicu, to je valjda uslovilo i naše poštovanje. Bili su ljubazni, ali ne preterano, bili su fini, ali onoliko koliko je potrebno da nešto prodaju. Naravno, svuda imaju sve što je potrebno za bavljenje turizmom, uključujući i žičare, osnovano, ili ne, nisam znala. Ali sve radi, funkcioniše i donosi prihod. I svi se nešto bune, te neće da im turisti stalno dolaze, te neće ovo… a neću vam porediti planinski zlatiborski doručak i njihove kroasane. Nema razmaženijih turista od naših, ni boljih domaćina od nas. Da ne pominjem Kanjon Uvca i heljdopitu… No, dalo bi se ovde napraviti ozbiljno poređenje. Bitno je izvući zaključke.
No, Biljana, ti zaista ode u tešku analitiku, a sladoledi, moda… Evo, bila sam srećna što je Sting provodio veći deo godine u Toskani, dopadalo mi se i što su istaknuti srpski književnici odavde pisali svoje putopise i pisma, bilo je nečega u vazduhu što me je mamilo. Međutim, ona rebarca, sa početka ove priče, podsećala su me da bismo, možda i mi mogli na ovo zaličiti… Možda… Ne želim da mi se Urednik na ovo podsmešljivo osmehne… Volim vas više nego prošli put! Vaša Bilja!

Užička nedelja 1011

 

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.