početak AKTUELNO Ova je godina najuspešnija

Ova je godina najuspešnija

od nedelja
731 pregleda

PRIVREDNICI GOVORE
Za novogodišnji broj Užičke nedelje razgovarali smo sa direktorima najvećih užičkih i srpskih izvoznih preduzeća o tome kako ocenjuju poslovnu 2015. godinu, o broju zaposlenih i platama, o novim investicijama, kao i o merama Vlade Srbije, koje se neprekidno u javnosti pominju da su dobre i povoljne za privrednike. Uostalo, naši sagovornici ističu da je posebno značajno što je kurs stabilan i što raste ugled Srbije u svetu.

milija božović

MILIJA BOŽOVIĆ – VALJAONICA BAKRA SEVOJNO

Novi vlasnici Valjaonice bakra

UN: Kako ocenjujete poslovnu 2015. godinu?
– Ova 2015. godina je bila jedan dodatni iskorak za Valjaonicu bakra u cilju proizvodnih i finansijskih rezultata. U odnosu na 2014. godinu uspeli smo da ostvarimo pozitivnu EBDU sa oko 4 miliona evra. To smo uspeli tako što smo zacrtali poslovnu politiku prozvodnje i prodaje asortimana sa najvećom dodatnom vrednosti, sa visokim cenama prerade i time smo uspeli da od negativne EBDE u 2014. godini, postignemo pozitivnih 4 miliona evra. Ova godina je karakteristična po tome što smo išli u korak sa našim najvećim kupcem „Prvim partizanom“. Istovremeno smo investirali u opremu od istog dobavljača, švajcarske frime, za proizvodnju čančeta, koji je polazni materijal za opremu koja se instalira u „Prvom partizanu“, a to je dalja finalizacija naših proizvoda. Tu se dodatno povećava cena prerade na nekih 30 procenata dodatne vrednosti. Eto, rezultat je postignut tako što je naša dodatna vrednost u ranijim periodu bila negde oko 13 do 14 procenata, u 2015. godini je izašla do 20 posto. Tu politku ćemo nastaviti. Odrekli smo se proizvodnje manje profitabilnih proizvoda, koji su ranije bili osnov proizvodnje u Valjaonici bakra a to su građevinske trake i bakar instalacione cevi, gde su cene prerade do nivoa 500 evra bez premije na metal i gde je bespredmetno finansirati takvu vrstu proizvodnje. Znači, radimo samo toliko koliko imamo sirovina za taj proizvod i time smanjujemo ukupne fiskne troškove. Politika dalje preorijentacije ka profitabilnim proizvodima će biti bolja u narednom periodu.
UN: Dakle poslovali ste bolje nego prošle godine?
– Tako je.
UN: Kada kažete EBDA, na šta mislite, na dobit?
– EBDA je rezultat – ukupan prihod minus troškovi dobija se pozitivna EBDA, a za nas je to 4 miliona evra. Iza toga još idu amortizacija i kamate. Kamate su 2,4 miliona. EBDA je razlika između prihoda i troškova. To je profit.
UN: Koliko imate zaposlenih?
– Oko 1.130 radnika. Ove godine smo preko Nacionalne službe za zapošljavanje primili 20 mladih radnika, koji su obavili svoju praksu od 6 meseci. Sada su primljeni na određeno vreme od šest meseci i ukoliko pokažu zainteresovanost kao sada, najverovatnije će oni biti zamena i podmlađivanje kadra u Valjaonici. To smo radili i sa inžinjerskim kadrom metalruške struke. Primili smo tri mlada inženjera i stipendirali smo dva.
UN: Kolika je prosečna zarada?
– Prosečna zarada bez posebnih ugovora, bez plata menadžmenta, je 43.000 dinara. Isplaćuje se redovno, kao i sve obaveze prema državi, porezi i doprinosi, kao i sve obaveze prema javnim preduzećima, struja, gas, tako da smo održali likvidnost. U toku je i u završnoj fazi reprogram starih kredita, na dve plus osam godina, što će omogućiti da se lakše finansira proizvodnja u narednom periodu.
UN: Šta očekujete u 2016. godini?
– U 2016. godini očekujem dalju stabilizaciju i nove iskorake, kao i povećanje poslovnih i finansijskih rezultata.
UN: Hoće li biti novih investicija?
– Normalno biće remonti, oprema, zanavljanje i osavremenjivanje normalno teče. Videćemo da li će biti neki novi program, kao ovaj sa čančetom, ali će se dalje ići ka osavremnjavanju i modernizaciji postojeće opreme.
UN: Koliko je bio izvoz u ovoj godini da li ste zadovoljni?
– Valjaonica bakra je bila uvek među prvih deset ili petnaest najvećih izvoznika u Srbiji. To zavisi od trenutne cene metala, koja je u ovom periodu padala. Izvozimo između 85 i 98 posto od ukupne proizvodnje, uglavnom na tržišta zapadne Evrope, Amerike, Bliski istok, Rusije i u bivše jugoslovenske republike, a na domaćem tržištu uglavnom preovlađuje snabdevanje fabrika namenskih proizvoda. I te fabrike sada imaju svoju ekpsanziju u plasmanu svojih proizvoda, što nama ide na ruku, tako da su ti proizvodi dosta profitabilni. Mi smo osvojili plasman u Češkoj kod poznatog proizvođača „Belot“, radimo za nemački „Men“, radimo za bivše jugoslovnske republike.
UN: Da li je teško doći do sirovina?
– Naša politika u smislu sirovina je da se kupi što više sekundarnih sirovina koje su jeftinije od svežih i do tehnoloških mogućnosti. To je bilo oko 800 tona mesečno. Drugo opredeljenje, što se tiče svežih sirovina, jeste RTB Bor. Ove godine smo imali sasvim korektne uslove i dobro praćenje od strane Bora. Imali smo oko 10.000 tona katode u ovoj godini. Mislim da ćemo naredne godine nastaviti te dobre odnose i komunikaciju, da se naša sirovina prerađuje i dodatno oplemenjuje u našim fabrikama koje prerađuju, a ne da oni izvoze katodu, a mi da uvozimo katodu. Cink nema proizvodnju u zemlji. Njega uvozimo iz Bugarske. Sekundarnu sirovinu, osim na domaćem tržištu, uvozimo iz bivših jugoslovenskih republika i nešto iz istočne Evrope, gde mogu da trpe troškovi transporta.
UN: Isplatili se Valjaonici bakra da u ovom vremenu izvozi, jer su cene bakra baš niske?
– Naša prodajna cena se sastoji iz dva dela. Jedan je cena metala, a drugi cena prerade. Cena metala je berzanska i uvek se ugovora sa kupcima, i plus naša cena prerade, koja ne zavisi od pada ili rasta cene metala. Znači, mi nemamo, što se tiče pada ili rasta cene metala, direktne posledice na naš rezultat. To se sve prenosi na kupca, s tim, ako je niža cena metala, nama treba manje sredstava za finansiranje tekuće proizvodnje. Indirektno pad i rast metala mogu da utiču trenutno na tržišnu poziciju, na taktiziranje od strane kupaca itd.
UN: Koliko nove mere Vlade Srbije utiču na rad Valjaonice bakra? Da li su stvoreni bolji uslovi, da li osećate te promene u odnosu na neki raniji period?
– Nama je najvažnije da nam politika ne smeta. Ja sam apolitičan i gledam šta su problemi Valjaonice i kako ih rešiti. Manje sam opterećen političkom situacijom. Ali, naravno značajno je da je dobar privredni ambijent, da je stabilan kurs i u tom delu se stvarno može pohvaliti politika Narodne banke, jer mi puno zavisimo od stabilnog kursa. Naš godišnji devizni promet je od 120 miliona do 150 miliona evra u izvozu, nešto manje u uvozu. Malo nam je išlo u prilog rast kursa dolara u delu izvoza na američko tržište na dolarska područja, što je posledica povećanje naših prihoda od tog izvoza.
UN: I za kraj nam recite ko je sada vlasnik Valjaonice bakra?
– Ranije su bili vlasnici dva fonda američki i engleski, a sada su vlasnici dve američke firme čiji su vlasnici Desko Nikitović i Nebojša Ćirić.

dobrosav andrić

DOBROSAV ANDRIĆ, DIREKTOR PRVOG PARTIZANA

Najbolja poslovna godina

UN: Kako biste ocenili poslovnu 2015. godinu?
– Ova 2015. godina je bila najbolja u poslovanju „Prvog partizana“, najbolja po uposlenosti i po proizvodnji, po finansijskoj realizaciji. Ne bih mogao da kažem da je najbolja po investicijama, ali je među dobrim, jer smo ove godine, pošto nismo imali mnogo ulaganja u infrastrukturu, imali ulaganja u opremu. Pustili smo nove linije za proizvodnju čaure, koje nam povećavaju ukupnu proizvodnju za 40 posto i još niz mašina koje smo sami napravili. Vreme, dok ne budemo dobili papire za novu lokaciju izmeštanja podzemnog dela fabrike, iskoristećemo za bavljenje opremom.
UN: Kada je planirano premeštanje podzemnog objekta i gde?
– Kada budu završeni papiri, počinjemo sa infrastrukturom novog kompleksa. Kad to budemo završili praktično i zadnji čovek iz podzemnog objekta biće izmešten u proizvodnju na novoj lokaciji od 75 hektara na Beloj zemlji. Sada se radi na principu da se proglasi javni interes. Lokalna samouprava je donela takvu odluku, sada mi i određene službe, pre svega Direkcija za izgradnju, radimo na izradi elaborata, koji treba da obezbedi potrebne saglasnosti od niza ministarstava da ta buduća fabrika ne ugrožava nikoga. Nakon toga, predviđa se po određenoj dinamici vreme za debatu, odnosno javnu raspravu. Ja sam optimista i očekujem da u aprilu ili maju iduće godine uđemo sa mašinama i da krenemo da radimo. Planirano vreme je od 12 do 15 meseci.
UN: Koliko će da košta ta investicija i ko finansira?
– Mi smo procenili da je vrednost te investicije između 8 i 10 miliona evra. To plaća „Prvi partizan“ delimično iz sopstvenih sredstava, delimično iz sredstava dugoročnog kredita, koje ćemo moći da dobijemo od banaka. Pomenuću tu i Ministarstvo odbrane, koje radi na potpunoj sanaciji Srpske banke, koja će biti zadužena da finansira odbrambenu industriju. „Prvi partizan“ ima malo prednosti u odnosu na druge fabrike, jer ima saradnju i sa drugim bankama koje hoće da finansiraju naše preduzeće zbog programa, a to je civilni i komercijalni program, tako da ćemo videti da uzmemo kredite od ove ili neke druge banke. To su investicije koje se po proračunima stručnih ljudi iz „Prvog partizana“ vrlo brzo vrate.
UN: Šta će bti sa “rupom”, sa tim podzemnim pogonom?
– Ono što sada mogu da kažem je sigurno da ne smemo dozvoliti da taj prostor, koji je dosta veliki, propadne. Znači, moramo držati klimatske uslove da bi to održali. Postoji više ideja, pa ćemo videti, jer nije moguće rešavati i izlazak i ulazak nečeg novog. Sigurno perspektiva i za tim prostorom postoji sa nekim programom koji su bezopasni, koji su akumulativni, koji mogu da podnesu te troškove boravka ljudi u tim uslovima. Tu će raditi neki drugi ljudi, ali tu se neće praviti municija, već nešto drugo.
UN: Kakvi su statistički podaci „Prvog partizana“ u ovoj godini?
– Naša realizacija ove godine je na nivu od oko 85 miliona dolara. Najveća do sada. Broj jedinica koji je proizveden je veći za 10 posto u odnosu na prošlu godinu. Izvozimo 98 posto, a 2 posto je domaće tržište. Planovi za narednu godinu je da obezbedimo da se 15 do 20 posto proizvodi više, a to automatski znači puta dva u realizaciji u finansijskom smislu, što znači da „Prvi partizan“ ide nekim uzlaznim grafikonom.
UN: Koliko ima zaposlenih u „Prvom partizanu“ i kako će radnici rešiti svoj status u preduzeću? Kolika je prosečna plata?
– Mi sada imamo 1.500 radnika i prosečna plata je 60.000 dinara. Imamo stare radnike koji su zaposleni u stalnom radnom odnosu, imamo radnike po ugovoru na određeno vreme i radnike na privremeno poverenim poslovima. Do kraja godine mi ćemo nekih 770 radnika prevesti u nove statuse, jedan dobar deo od tih 770 će biti zaposleni za stalno, a oni radnici, koji su na privremeno poverenim poslovima, dobiće status pod ugovorom. Kada završimo potpuno nove kapacitete, tada možemo pričati o povećanju broja zaposlenih u jednom broju. Ja sada ne bih licitirao koliko je to, jer će se implementirati nova tehnologija. Sigurno će biti potrebe za jedan broj ljudi, koji neće biti na stotine, jer ovo što mi radimo su savremenije vrste opreme, tako da ne zahtevaju veliki broj radnika. Dakle, 1.300 će biti u stalnom radnom odnosu, a ostalo pod ugovorom o radu.
UN: Da li je bilo lakše poslovati u ovoj godini zbog nekih mera Vlade? Da li su to mere koje ograničavaju ili podstiču rad?
– Veliki broj fabrika iz odbrambene industrije u nekom prethodnom periodu imali su problema sa uposlenošću kapaciteta. Zadnjih dve do tri godine, zbog položaja Srbije u svetu, koje ostvaruje nova Vlada, dolazi do upošljavanja tih kapaciteta, koji nisu bili dugo uposleni. Neke fabrike u tom periodu nisu u potpunosti mogle da izdrže da se godinama ne radi, pa su došle na ivicu egzistencije. To su „Trajal“, „14. oktobar“, „Teleoptika“ i zahvaljujući Ministarstvu odbrane bar zdravi delovi tih firmi koji su odbrambeni, doživeli su ekspanziju u pozitivnom smislu. Naravno. „Prvi partizan“ je imao sreće, pameti ili znanja da uposlenost svojih kapaciteta otpočne mnogo ranije i praktično od 2005. godine nemamo nijedan problem što se tiče uposlenosti i proizvodnje. Neke od tih fabrika sada popunjavaju svoje kapacitete i doživljavaju novi život. To je direktan odgovor na vaše pitanje. Kada se kaže pomoć, to ne znači samo sedeti i da vam da neko pare. Pomoći se ogledaju i u položaju države, sistemima rada i slično.

ninko tešić

NINKO TEŠIĆ, DIREKTOR „IMPOL-SEVAL“

Prebacili kapacitete

UN: Kako ocenjujete poslovnu 2015. godinu?
– Ova poslovna godina je bila jedna od najboljih u istoriji „Impol Sevala“. Planovi proizvodnje su prebačeni, uspeli smo da ove godine ostvarimo 51.000 tona hladno valjanog programa, a kapacitet fabrike je 50.000 tona. Linija za bojenje će imati proizvodnju negde oko 8.600 tona, a plan je bio 8.000 tona, 33 posto smo više prodali u odnosu na 2014. godinu. Dobar je to trend i to nam daje ohrabrenje da ćemo za koju godinu dostići one projektovane kapacitete sa linijom za bojenje. Ona danas, sa ovolikim nivoom proizvodnje, daje dobit. Voleo bih da se i u 2016. i u 2017. godine ponovi 2015. godina.
UN: Hoće li biti novih investicija?
– U ovoj godini smo napravili i Nadzorni odbor je usvojio studiju investicionog ulaganja u modernizaciju i rekonstrukciju tople valjaonice. Obavili smo sve razgovore sa dobavljačima i stručnjacima opreme, to je sada sve u završnoj fazi i očekujem da do 15. januara imamo sve potpisane ugovore, da prvo zaustavljanje valjaonice bude u januaru 2017. godine na mesec dana, drugo u septembru 2017. i u oktobru 2017. godine, na dan preduzeća, imamo modernizovanu toplu valjaonicu. Ova faza košta preko 15 miliona evra.
UN: Koliko imate zaposlenih i kolike su plate? Hoće li biti novog zapošljavanja?
– Prosečno neto zarada bez menadžmenta je 67.000 dinara i veći smo od srpskog proseka. Imali smo dobro poslovanje, dobro smo radili i mislim da smo to i zaradili. Imamo oko 700 radnika. Biće novog zapošljavanja, ali koliko, to više niko ne može sa sigurnošću da kaže. Mi smo prethodnih godina primali radnike, jer smo očekivali da će ljudi odlaziti u penziju i radili pripremu kadra. Ali, onda je došlo do izmene zakona, pa nismo više sigurni kad nam ko odlazi u penziju. Možda se desi da u sledećoj godini 38 zaposlenih ode u penziju, a može da se desi svega pet do šest, onih koji pune 65 godina. Dakle, novo zapošljavanje je sada teško planirati.
UN: Da li je ova godina bila lakša zbog nekih mera Vlade Srbije
– U 2015. godini imali smo stabilan kurs i nemamo opterećenje sa značajnim iznosima kursnih razloga. Prošle godine je znatno više oscilirao kurs, nego ove. Mislim da smo imali jednu stabilnost privrednog sistema u Srbiji, nisku inflaciju, kurs koji se nije mnogo menjao, a to nama odgovara jer 97 posto proizvodnje izvozimo.

Z. G.

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.