VELIKI RAT
Krišom, gotovo stidno, pogasiše Francuzi fenjere slobode na koje su bili toliko ponosni. Spusti se mrak na aveniju Šanzelize, Trijumfalnu kapiju, Ajfelov toranj, čak su i zvona sa katedrale NotrDam, na koju okačiše zastavu države Kosovo, zvučala zlokobno, najavljujući neka teška vremena koje se spremaju.
Stogodišnjicu velikog rata zapamtićemo kao dan kada su pogazili srpske grobove. Brutalno i surovo udarili šamar, od kog svakom normalnom Srbinu i dalje odzvanja u ušima.
Jasno je da je politika kurva. Prioriteti u savremenom svetu se brzo menjaju, prijatelji brišu, a nova savezništva sklapaju, u hodu, za jednokratnu upotrebu ili na duži rok, svejedno je!
Bar smo mi, Srbi, svikli na izdaje, predaje i prodaje.
Ali ono što se ne može promeniti nikada, a to su činjenice koje jasno i nepobitno govore da je Srbija u tom strašnom, užasnom ratu, izgubila gotovo milion i trista hiljada stanovnika tj. trećinu populacije ili polovinu muških glava i bila na strani pravednih i pobednika!!!
Gospodin francuski predsednik nije našao za shodno da makar prošapuće ime naše zemlje dok je nabrajao države pobednice!!!
Ne pomaže sad izvinjenje francuskog ambasadora za grešku u protokolu. Realno, briga me da li su Vučića parkirali karte da naplaćuje ili semenke prodaje. Taj narcisoidni i umišljeni autokrata da je imao grama mozga ne bi ni otišao posle skandala sa zastavom države Kosovo!
Ni ta prokleta zastava nije toliko bitna, još manje onaj narko diler i zločinac među njima, ali ni jednim slovom ne pomenuti svetlost srpskih grobova – neoprostivo je.
Tog dana Srbija je ponižena.
Ponovo!
Samo ne treba kriviti Francuze, može im se kada sa naše strane umesto Pupina ili Dučića imamo Dačića, vojsku vodi Vulin, a ne vojvoda Putnik, I kao šlag, ne jagodica na torti, pinkov maneken – državu. I taj će dočekati tog istog Makrona, ljubiti mu skute, sve zamišljajući sebe velikim Milošem Obrenovićem!!!
Tužni smo, da tužniji odavno nismo bili.
Pre nedelju dana gledao sam film „The Exception“ u kom maestralni Kristofer Plamer glumi nemačkog cara Kajzer Vilhema Drugof. U jednoj sceni kaže svom posilnom pukovniku Sigurd von Ilsemann (Ben Denijels) sledeće; “ Niko nije hteo da me sluša. Niko! Govorio sam da se zaustave u Beogradu, da je tom banditskom srpskom narodu dovoljna kazna zauzimanje prestonice, ali ne, oni su hteli da ih dokrajče, iako su znali da Nemačka nije bila spremna za taj rat.“
Film je premijerno prikazan 2017. tačnije, 99 godina od kraja Prvog svetskog rata.
Za to vreme napisane su hiljade i hiljade stranica istorije koje su nepobitno dokazale da su pretenzije Austrougarskog carstva i odnos snaga u svetu jedini razlog za izbijanje sukoba.
Ništa se od toga ne važi, jer za neke, Srbi su, uprkos svemu, i dalje jedini i glavni krivci!
Vladimir Gredeljević (Užička nedelja 999)