početak AKTUELNO Svi za jednog protiv jednog od pet

Svi za jednog protiv jednog od pet

od nedelja
692 pregleda

Događaj nedelje u našem gradiću je svakako prvi protest protiv nasilja posle koga smo i mi postali crvena tačkica na mapi Srbije. U šetnji po zavejanim i zaleđenim ulicama učestvovao je sasvim pristojan broj nezadovoljnih građana. Šetači prvoborci su osokoljeni velikom podrškom mladog sveta koji je u iznenađujuće velikom broju pokazao da je spreman da se bori za promene. Sreća da se sve ovo desilo pre upozorenja crkve da nije baš poželjno da se skupljamo na ulicama i tražimo poštovanje vladavine prava i zakona.
Patrijarh je ponovo zamoljen da kaže tri rečenice pa nam je poručio da ne vidi korist od šetnje, što i nije neka korist u poređenju sa odlaskom kod Karića na Slavu. Novak dere redom, jači nego ikad. Šteta što ne možemo da ga gledamo na RTS-u, bar u onoj minutaži u kojoj pratimo sportsku karijeru Marka Đurića. SANU solidan, i dalje mudro ćute.
Generalni sekretar stranke koja je sprovodila etničko čišćenje i ministar informisanja koji je zabranjivao rad medija je kao „Man of the Hour“ nastupio u nekom švajcarskom zavejanom Jet-set prihvatilištu. Vispreni domaćini su ga konačno ubacili u pravo društvo, među glavne urednike medija. Uplakan i ucveljen kao obično, svi mu krivi, a najviše njegovo pleme, koje naziva „moj narod“ i koje zapravo nije siromašno, nego mu mediji nabijaju na nos da je najsiromašnije pleme u Evropi. Tako reče: „Čak ako pitate moj narod da li su zadovoljni, oni će reći da nisu zadovoljni i da su siromašni, iako ekonomske činjenice kažu drugačije“.
Ka plemenskoj zajednici vode nas i predstavnici vladajuće stranke koji zbore nekim čudnim tarzanskim engleskim i izazivaju urnebes po evropskim institucijama. Sa televizije iskaču politički podobni nadrilekari koji leče molitvama i sirupima. Nisu u zatvoru jer pripovedaju epske priče o prvorođenom koji nam je poslat na zemlju. Pod pokroviteljstvom crkve drže tribine na kojima pozivaju na premlaćivanje, prevaspitavanje i nasilje nad ženama. Dr. Miroljub se sigurno ne bi složio da se nad njim primeni kazna koju on promoviše, ona ’’pod mač bato’’ ili ’’bam,bam, bam’’. Opet, teško da bi iko iz vlasti uzeo Miroljuba za svog izabranog lekara. Deca se i dalje leče SMS-om, penzioneri na buvljaku prodaju nameštaj i uspomene da bi kupili lekove, dečji dodatak je 2500 dinara i manje, nezaposlenost je alarmantno visoka, o bežaniji iz „faktora stabilnosti“ ne treba trošiti reči.
Interes vladajuće većine je da takva plemenska zajednica nikada ne priđe ni blizu EU. Šta može u takvoj zemlji da predstavlja najveći problem? Pa glumac koji uvredi izvođačicu radova u tabloidu koji godišnje plasira hiljade lažnih vesti. Šta drugo? Jedino još da se doktor gradonačelnik koji glumi zamenika gradonačelnika posvađa sa meteorolozima? Nisam pobornik takvog etiketiranja, ali mi smo sa svojim živopisnim psovkama svetski prvaci u toj disciplini, pa čašćavamo redom, ne brojeći ture. Ni najviši predstavnici vlasti ne ostaju dužni. „Kurva“ je definitivno prejaka reč za osobu ženskog roda, ali tu se više radi o karakternoj osobini nego o zanimanju. ’’Prostitutka’’ je nešto drugo. U dobrom delu Evrope to je priznato legalno zanimanje na koje se plaća i socijalno osiguranje, pa se sa potrebnim stažom ide u penziju. Prag godišnje od prostitucije legalno zaradi preko 200 miliona eura, Amsterdam i više. Problem sa Srbijom je što se ovde ta reč prečesto vezuje za prostituciju svake vrste, pa i onu najrasprostranjeniju – političku, te izaziva negativne konotacije.
Pomenuta reč mobilisala je ovdašnji AFŽ pa su se spontano i u isti dan sastali svi mesni i seoski odbori, neki u u uniformama, i pročitali traktat o linču, silovanju i nasilju. Žene, majke, kraljice i uglavnom direktorke. Šta su one uradile ikada za dobrobit žena u Srbiji? Nisu se setile da reaguju kad je jedna žena nazvana šefom narko kartela, druga „ustaškom kurvom“, trećoj fašisti pretili snajperom…ah da, pa one nisu iz iste stranke, iako su istog roda. Premijerka kaže da su pretnje koje stižu sa njihove strane ’’emotivna reakcija’’, takvi su oni. Emotivni. Toliko da ne kažnjavaju uvrede koje nisu izrečene u mikrofon.
Protivnike nazivaju stranim plaćenicima, nasilnicima, ološem, šljamom, lopovima i siledžijama i tako razvijaju slobodu govora. Skreneš im pažnju da će takvim ponašanjem stvarno dovesti do nasilja i ko zna čega još, oni skoče i viknu: „Vi pozivate na nasilje!“
Vlast, sila sa 700 hiljada članova koja ima sve i upravlja svime se bavi jedino njenim protivnicima, jer svoje uspehe ne može da opravda. Nema ih. Kakva je to i kolika snaga kad desetine nezadovoljnih javnih ličnosti može da je izbaci iz tako dobro trasiranog koloseka? Odgovor se sam nameće.
U skladu sa padavinama i ministarka pravde najavljuje „obilne“ mere obogaćivanja krivičnog zakonika. Verovatno u oblasti verbalnog delikta, kako bi buduću slobodu govora ograničila na popularna 4 zida, poželjnu i dozvoljenu jedinicu prostora ranije pomenutu u jednoj priči o nasilju u porodici. U međuvremenu, ubistva se poništavaju kao da su zločinci pucali iz ofsajda, a masovna hapšenja traju dok se ne osuši mastilo sa naslovnica tabloida.
I najostrašćeniji navijači bi se jedva složili da je iz Putinove posete izvučen mršav bod. Kod Muti Merkel je očekivano poražen u gostima. Da bi se ostalo u igri za plasman potrebno je uzeti koji bod na domaćem terenu. Ostaje mu samo obračun sa protestima koji se šire kao stomak posle novogodišnjih praznika. Zadnja linija odbrane. Diskredituj, rovari i uništi. Sudeći po nadahnuću šetača, zadatak neće biti lak. Motiva nikad ne nedostaje, šta više svaki potez vlasti dodatno motiviše hiljade upornih i nepokorenih ljudi koji se pojavljuju u sve većem broju srpskih gradova. Iznenađenja su uvek moguća, ali jedno je sigurno. Iz ove utakmice, kako god da se završi, sigurno je jedino da on neće izaći jači. I to je već svima jasno.
Što se komšiluka tiče, Grci su ratifikovali sporazum sa Makedonijom iako su ovdašnji ’’vizionari’’ do zadnjeg sudijskog zvižduka verovali da je to nemoguće. Čestitke bez, kao i prvi put. Ruskoj tetki po lek, pa ne smeju.
Jedan kolega tamo daleko ima velikih problema, iako mu se bivši, odavno pokojni predsednik Čavez javlja u obliku ptice. Pametnim i vizionarskim potezima podržavio je naftne kompanije u zemlji koja leži na nafti a potom doveo stanovništvo na rub opstanka, zavladala glad, tri miliona građana pobeglo iz raja, on izgubio na izborima pa napravio sam sebi svoj parlament. Njega su podržale stalne članice kluba ljubitelja demokratije – Kina, Turska, Iran, Sirija i naravno Rusija. To je ona zemlja čiji je TV voditelj u udarnim vestima atentat na Đinđića ispratio rečima „stigao ga je zasluženi metak“.
Hvala na družbi.

Milan Todorović Čarli (Užička nedelja 1004)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.