početak KOLUMNE Vlast ne treba kritikovati

Vlast ne treba kritikovati

od nedelja
597 pregleda

Šta mislite o ovom naslovu? Da sam poludeo? Ma, ne. Ako je ko kritikovao vlast poslednje dve i po decenije, onda sam to ja i da li je bilo kakvog efekta? Od izbora do izbora sve su gori dolazili, tako da i za ovu aktuelnu vlast, ako se nastavi pravcem kojim se Srbija i njeni građani odavno kreću, ne bi bilo pametno reći da su najgori, jer će naredni sigurno biti još gori.
Namerno kažem, ako se nastavi ovim pravcem, iako je sasvim moguće da i krenemo drugim putem, barem kada je lokalna vlast u pitanju. O tome bih hteo i da govorim u ovom tekstu.
Činjenica je da u svim partijama koje imamo u Srbiji, dominantnu ulogu imaju državni činovici. Barem 90 posto članstva su ljudi zaposleni u državnim organima i javnim preduzećima. I oni koji pre izbora nisu bili deo javnog sektora, odmah posle izbora prvo gledaju kako će doći do državne plate. To nas je i upropastilo. I ne samo zbog te proklete plate, već i zato što je komunističko nasleđe napravilo plodno tle, da se državni uposlenici osećaju nadmoćno, kao odabrani ljudi, supermeni… Gledao sam mnoge koji su, dok su držali tezge ne buvljacima ili vukli političare za rukav da im obezbede državnu službu, bili manji od makovog zrna, a kada su postali i najmanji šraf u lokalnoj vlasti, posle samo nekoliko meseci, nisi mogao ni vilama da im priđeš. Postali ljudi faktori, drugovi članovi. Naravno, prema nama, običnom narodu koji plaća porez i trpi, oni su supermeni, ali su prema svojim partijskim šefovima mausmeni, jer su, iako bahati, savršeno svesni ko im je napravio prolaz u državnu službu. Otud su u Srbiji partije različite samo u bezveznim detaljima, tipa, ko za koji tim navija, ali, kada je posao u pitanju, ono od čega se živi, onda su svi, bez razlike, isti, nema tu ni opozicije, ni vlasti, svakome je svoje dupe najpreče. A kako su svi isti, tako je i moguće, što je ekskluzivni srpski patent, da „ugledni“ građani naših malih varošica postanu članovi svih partija koje su na vlasti u njihovom radnom veku. Naravno, iako su sve partije skoro iste, oni nikada ne prelaze iz opozicione u opozicionu, nego, što je sigurno, sigurno je, isključivo iz vladajuće u vladajuću partiju. I ne kriju to, ne, naprotiv, čak su na to i ponosni…

vadrotjSa druge strane, kakvu su kakofoniju donele društvene mreže i prividna sloboda, u kojoj svako može da pametuje od svitanja do sumraka? Iako realno živimo u nedemokratiji, jer nam ne daju da znamo praktično ništa o ključnim tokovima budžetskog novca u Srbiji, svako može da pljuje, do mile volje, koga hoće. Pljuješ sve redom, od Vučića do predsednika mesne zajednice i time dobiješ lažnu zadovoljštinu, a, kako je potpuna inflacija pljuvačine, već su svi na to oguglali i vlast može nesmetano da se izležava do narednih izbora.
Istini za volju, svo to pljuvanje je dobrim delom opravdano, ali često i nije, jer većina, bez ikakvog obrazovanja i poznavanja materije, pljuje vlast za sve i svašta, najčešće kopirajući nečiju „mudru“ i „ekspertsku“ misao.
Zato sam i napisao da vlast ne treba kritikovati, pogotovu ne, kako to radi većina. Prava kritika bi bila analiza trošenja i tokova novca, ali za to treba obrazovanje, kao i posedovanje pravih informacija, a naš narod sa znanjem nikada nije bio u prijateljskim odnosima, a i te suvoparne cifre malo koga zanimaju. Važno je reći da je neko lopov, budala ili peder, eventualno izdajnik, a takve prideve uglavnom nije potrebno ničim potkrepiti. Što bi naš narod rekao – e, što mu je rekao…

Pa šta nam je činiti, kada na jednoj strani imamo hiljade internet fantoma sa otečenim pljuvačnim žlezdama, a na drugoj strani bulumetnu, koja izigrava političare, a kojima je jedino na pameti kako da što duže održi status kvo, a time i svoju sigurnu, nezarađenu, državnu platicu?
Odgovor je strašno prost. Vreme je da se građani probude i formiraju svoje liste za predstojeće lokalne izbore. Pošto sve partije zapošljavaju uglavnom državne službenike, onda bi ta građanska lista morala da bude potpuno suprotno, da je čine oni koji nisu zaposleni u javnom sektoru i državnim preduzećima. Zakon je svojevremeno zabranio zaposlenima u gradskoj upravi da budu odbornici, ali se nije otišlo dalje, pa tako imamo situaciju da u celoj Srbiji, što je klasični nepotizam i korupcija, mnogi sami sebi određuju platu dizanjem ruku. To je moguće samo u Srbiji i, nisam proveravao, eventualno, u Koreji. I nigde više. Pa onda danas, ja, zaposlen u mojoj ustanovi, glasam za tvoju ustanovu, a ti meni sutra džekovski vratiš, a da li je to dobro za one koji porez plaćaju, baš nas briga. Odbornik iz apoteke na ovoj sednici diže ruku za odluku odborniku iz doma zdravlja, a na narednoj sednici domozdravac glasa šta treba apotekaru… Obojica na budžetu, dižu ruke na sednicama, tupavi mediji to prenose bez ikakvog komentara, postoji privid demokratije, svima sve super, a u svakoj drugoj zemlji takvi bi odavno bili u ustanovi zatvorenog tipa…
Dakle, stvari su savršeno jasne. Građanska lista mora u apsolutnoj većini biti bez onih sa državnom platom, nju moraju činiti ljudi koji su ceo život bili sa ove strane budžeta, koji su se u poslu potvrdili, jer se takvima ne može pretiti, niti manipulisati.
Ovu ideju sam testirao u sopstvenoj okolini poslednjih dana i najčešća primedba je bila – kako će se tim ljudima upravljati, ako svako misli svojom glavom. Pa, ljudi moji, valjda to i jeste demokratija, kad svako misli svojom glavom, a ako to i ne da rezulate, lako je raspisati izbore. Osim toga, svi mi živimo u ovom gradu i valjda nam je cilj da grad bude lepši i uspešniji, a kako se ne bi borili za platu, sasvim je sigurno da bi takva ekipa još lakše funkcionisala.

maxresdefault

Koji bi bio program te građanske liste? Sada svakodnevno slušamo kako aktuelna, sve prebacuje na prethodnu vlast, kako nemaju para, jer su im oni ostavili dugove, koje sad moraju da vraćaju. Kakva demagogija! Kao da te pare vraćaju iz sopstvenih džepova! Kao da su veseli Jovo i ekipa stavili bazen u svoj džep i odneli kući…
Naravno da to nije istina, a plus što su i oni, kada su izigravali opoziciju (svi su i tada bili državni službenici), sve te projekte demagoški su podržavali, jer je oduvek najvažnije bilo megalomanskim projektima animirati tupavi i neodgovorni narod. Narod može, iz neznanja, da bude neodgovoran, ali oni koji odlučuju, to ne smeju biti, jer, za sve što se danas pravi, treba sutra imati pare i za održavanje.

I još nešto, podjednako važno, apsolutno nije tačno da je manje para, jer gradski budžet raste iz godine u godinu, reč je o tome da mnogo brže raste zapošljavanje partijskog kadra i rasipanje budžetskog novca na budalaštine, tako da i svo silno novo oporezivanje to ne može pokriti. Dakle, put je jednostavan – rezanje troškova. Za početak, ukinuti izmišljene funkcije u gradskoj vlasti. Uvesti potpuno volonterski rad u gradsko veće, eventualno davati dnevnice kada imaju sednice. Podsetimo, pre 7-8 godina je počelo plaćanje zaposlenih u veću, to se nikada pre u istoriji Užica nije radilo. Ukinuti nepotrebni kabinet gradonačelnika, to takođe nikada u istoriji Užica nije postojalo. Ukinuti dnevnice odbornicima, biti odbornik je čast i privilegija, pa ko neće da radi besplatno – široko mu polje. Isto važi i za članove upravnih i nadzornih odbora. Do 2006. se, treba reći, ništa od toga nije plaćalo, sve to i jeste uvedeno kada se sadašnji gradonačelnik prvi put dohvatio funkcije. Naravno, to što važi za odbornike, još više važi za predsedavajućeg skupštine, može tu i tamo po koja dnevnica, ali ove silne milione odvajati, pa to je čist bezobrazluk i lopovluk.
Dakle, samo prestankom plaćanja raznih bašibozluka, uštedelo bi se godišnje barem pedeset miliona dinara, a sa tim parama čudo može da se napravi.
Direktore ustanova i javnih preduzeća birali bi, zaista, na konkursu, a glavno merilo bi bilo efikasnost u radu, a ono podrazumeva ukidanje izmišljenih radnih mesta, za muževe, žene, decu, sestare, švalerke i slične… Očigledno, što bi stara poslovica rekla, novca ima dovoljno, nego nije dobro raspoređen.
Ima li u Užicu odgovornih i ozbiljnih ljudi, koji bi bili spremni da se ne bore za sebe, već za grad? Naravno da ima, svi mi znamo barem po desetak takvih, tako da bi se lista od 67 kandidata lako napravila, samo je potrebno malo vere i uspeh ne bi izostao. To se mora desiti u svakom mestu u Srbiji, ako nam je stalo do ozdravljenja. Ako ćemo prepustiti da nas i dalje vode ovi koji su nas do sada vodili, lako je predvideti kako ćemo, kao nacija, završiti.

timthumbNaravno, sve te uštede na ukidanju nepotrebnih funkcija i troškova bi omogućilo i ukidanje većine gradskih taksi, koje do skora nisu ni postojale, a svakako i do smanjenja poreza na imovinu i ukidanja besmislene ekološke takse. Opština je decenijama funkcionisala sa jednim načelnikom, a sad ih ima četiri. Vratimo na staro i eto i više novca, nego od ekološke takse. Spisak ušteda je dugačak, a prostora u novinama malo, zato ostavljam nešto i za naredne brojeve. Razmislite o ovome, pročitajte malo o istoriji Užica, pa ćete videti da su se odbornici u predratno doba upravo birali po ovakvom principu. Dosta je politikanstva, megalomasnkih ideja, koje će drugi da plaćaju, mora se raspolagati budžetom odgovorno i racionalno.

Ako mislite da je ova ideja fiksacija, čak i budalaština, u redu, nemam ništa protiv, ako ste zadovoljni radom lokalne vlasti i mislite da ne može bolje ili vam je lakše da drugi budu na funkcijama, a da vi sa kuhinjskog prozora pljuckate za njima, šta da se radi, moje je da predložim… Samo da znate, godine prolaze, oni fino i lagano životare na našoj grbači, svake četiri godine vas navaćare da izađete i glasate za njih…. To je ono što već decenijama gledamo, zar nije krajnje vreme da nešto uradimo i za nas?
Dakle, da dopunimo naslov teksta – Vlast ne treba kritikovati, treba je pobediti.

Dušan Đurović

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.