početak EKONOMIJA Vučićev marketing

Vučićev marketing

od nedelja
576 pregleda

Intervju: Mijat Lakićević- ekonomista
Budući da nakon gašenja JP Direkcija za izgradnju grada 1. decembra ove godine, umesto likvidacije ovog javnog preduzeća Užice dobija novo javno preduzeće pod nazivom „Užice razvoj“ i novu, petu po redu gradsku upravu, gde će biti raspoređeni svi zaposleni iz Direkcije, kontaktirali smo uglednog srpskog ekonomistu, Mijata Lakićevića, koga smo, pored makroekonomskih pitanja vezanih za stanje srpske ekonomije i budžeta, zamolili i za komentar ovog slučaja u Užicu.
Prema njegovim rečima, po načinu na koji se vrši transformacija javnog sektora, Užice nije usamljen primer, „nego je to izgleda praksa po svim opštinama u Srbiji“.
– Nisam upoznat sa konkretnim primerom u Užicu, ali ne verujem da je u drugim opštinama drugačije. Evo zašto. U ogromnoj većini opština u Srbiji naprednjaci su na vlasti i oni, s jedne strane imaju problem, jer mora da se uradi reforma lokalne samouprave i tu mora da dođe do promena i u finansiranju opština i u njihovom radu, a oni su poslednjih pet godina dosta svojih ljudi zaposlili u lokalnim javnim preduzećima i generalno mislim da se tu radi o tome da oni sačuvaju radna mesta tim ljudima. Dakle, na taj način se pokazuje zapravo da je i ono što se dešava na nivou republike, priča o smanjenju u administraciji na svim nivoima, dakle od republike pa naniže, po svim javnim službama, i prosveti, i zdravstvu, bila zapravo prazna priča, jer se ništa od toga ne dešava, a već više od četiri i po godine SNS je na vlasti i ništa se od toga nije realizovalo. Po nekim procenama bilo je potrebno da se broj zaposlenih u javnoj upravi, ne računajući javna preduzeća, smanji za 75.000 i to da se smanji funkcionalno, da se ukinu nepotrebna radna mesta, da se otpuste ljudi koji nemaju posao, međutim do toga nije došlo, nego je broj onih koji su otišli, uglavnom otišao u penziju ili su otišli neki stručnjaci koji su mogli da nađu drugi posao. Dakle, taj cilj reforme administracije uopšte nije ostvaren. Kako se to radi na republičkom nivou, tako sada Vučić pokušava da sačuva i te zaposlene po lokalnim administracijama i da izbegne reformu lokalne samouprave. Tako zapravo čuva te ljude koje je uglavnom on zapošljavao, odnosno SNS po opštinama.

UN: Premijer kaže pre neki dan, da mu je najveći strah u ekonomiji rast dolara? Otkud sad to?
– Pa može da raste naš javni dug nominalno, ali, iskreno rečeno, i kada je ranije dolar naglo skakao, pa kada su naše obaveze rasle, pitanje je koliko je to stvarno opterećivalo javne finansije. Ako imate devizne rezerve u dolarima, onda iz tih deviznih rezervi plaćate i po tome ništa ne gubite. Drugo, mi se sada jesmo zadužili od Emirata, uzeli smo od njih nekoliko milijardi dolara u poslednje vreme, od arapskih zemalja, a mislim i da su ruski krediti u dolarima, a i od Kineza se često zadužujemo i oni uglavnom rade sa dolarima, pa sa te strane premijer, recimo, treba da bude zabrinut. Ovaj zadnji kredit od milijardu dolara, koji smo uzeli, ne znam, od Emirata, Kuvajta ili Katara, nisam siguran, tu imamo poček na pet godina, a za pet godina ko zna šta će biti. Iskreno rečeno, ja mislim da se premijer folira kada kaže da je za nešto zabrinut, a ja bih čak rekao da ga to u suštini ne brine, jer zna da će to biti rešeno povoljno, pa će moći da se hvali za neki mesec ili neku godinu, kako su oni taj potencijalno veliki problem sa uspehom rešili. U njegovim javnim izjavama generalno ima mnogo više marketinga i populizma nego istine, tako da s te strane kada on kaže da je za nešto zabrinut, onda mi možda i ne moramo da budemo zabrinuti, već treba da se brinemo za nešto za šta on i ne pominje da je zabrinut, jer on to u suštini krije.

UN: Ministarstvo finansija kaže da smo zaduženi 70 % BDP-a a Fiskalni savet 74-75%. Ko govori istinu?
– Što bi rekli – „otkud znam“, ali mislim da znam u čemu je tu „kvaka“. Zato što Ministarstvo finansija računa neki procenjeni bruto domaći proizvod i to je relativna veličina tih 70%, ali mi tačno znamo koliki je dug u ovom trenutku, a on se meri u odnosu na bruto domaći proizvod. I sada Ministarstvo finansija meri na jedan način, a Fiskalani savet na drugi. Oni precenjuju, odnosno podižu BDP, i sada svi vidimo kako procenjuju da će rast BDP-a biti 2,5 %, a Vučić stalno viče 2,7% ili 2,8% i Miladin Kovačević, direktor Zavoda za statistiku, mora da vodi računa o tome kako da izgura tih 2,7 ili 2,8%. Nema smisla da premijere slaže, i sada on ima zadatak da dotle dogura kako zna i ume.

UN: Fiskalni savet tvrdi da se deo oko fiskalne konsolidacije sprovodi uglavnom dobro, za razliku od nekih drugih pokazatelja. Šta vi mislite?
– Pošto će deficit biti 2% BDP-a, a prošle godine je bio 4%, pretprošle skoro 6% , tako da je on za trećinu smanjen, to je dosta dobar rezultat. Sada bi bilo dobro da se to sve malo objasni, kako se računalo. Šta je tu zanimljivo. Jako su povećani prihodi u odnosu na prošlu godinu, to je nekih 150 milijardi dinara, što je nekih 1,2 milijarde evra naplaćenih više poreza i drugih dažbina. To su ogromne pare i to je u suštini izvučeno iz privrede. To znači manje para za investicije u privredi. To znači da privreda nema para. Kod nas se investicije stvarno niske, u odnosu na ono koliko bi trebalo da budu. Mi to na neki način stvarno plaćamo nižim razvojem. To što su smanjene plate i penzije, znači smanjena je potrošnja, manji standard građana, i nije to ničiji uspeh. To vam je kao kada kažete nema para, a štedite. S druge strane, ono što smo pričali na početku, on svoje ljude iz SNS-a udomljava u razna javna preduzeća, ustanove i javne službe, i to je jedna prilična preraspodela bogatstva unutar nacije. Tako da članovi SNS-a u ovo vreme napreduju po standardu, da ne kažem bogate se, a neki se i bogate, dok standard ostalog stanovništva pada, tako da jedan veliki broj ljudi u ovom trenutku plaća prosperitet SNS-a.

UN: Slažete se da partijsko zapošljavanje nije izmislio Vučić?
– To moramo da priznamo, ali ranije nije bila ovakva razlika, nisu se drugi kažnjavali, odnosno niste drugima oduzimali, samo ste svojima dodavali, a sada imate situaciju da se tuđima uzima, a svojima daje. Zato je ta razlika u korist SNS-a danas veća, nego recimo nekada u korist DS-a.

UN: Da li je ključna tačka opstanka, reforma javnog sektora, ako imamo u vidu recimo da samo budžet u Užicu godišnje troši 500 miliona dinara na plate?
– U opštinskim upravama u Srbiji negde postoji odgovarajuća mera kada je reč o broju zaposlenih, a negde je mnogo preko odgovarajućeg broja. Postoje brojne analize gde je prekomeran broj zaposlenih. Obično, što se tiče javnog sektora, standard je sedam, osam na 1.000 stanovnika i mi tu nemamo preveliki broj zaposlenih. U budžetu uvek ima novca za otpremnine i tu se radi o milijardama dinara.

UN: Najavljeno je da javna preduzeća koja su gubitaši više neće moći da se bave sponzorisanjem klubova, niti da imaju slične troškove. Koliko je to izvesno?
– To bi sve bilo dobro, ali hajde da vidimo da li će to zaista i biti realizovano. Praktično se od otpuštanja i restruktuiranja javnog sektora odustalo. Ništa od tih otpuštanja nije bilo, sve se svelo na odlazak u penziju i dobrovoljne odlaske. I od toga nema ništa. Vidimo ovo što se dešava sa nekim preduzećima, to sve ide sporo. Za RTB Bor se traži partner, pa ima ova Resavica, za petrohemijski kompleks se traže partneri, banje bi trebalo da budu rešene, ali ja mislim da se do polovine iduće godine, dok ne prođu predsednički izbori, ništa neće desiti. Neće biti otpuštanja. Premijer je čak najavio da će biti povećanje plata i penzija. Znači, mi iduće godine to treba da očekujemo, a nikako otpuštanje. U EPS-u nema otpuštanja, u Telekomu, on bi trebalo i da se proda, ali o tome nema nagoveštaja.

UN: Treba li javna preduzeća prodati?
– Pa u EPS, recimo, može da dođe neki partner, da uđe sa nekim kapitalom, da se poslovanje te firme učini mnogo boljim, ali to se za sada ništa ne dira i to sve ide sporo i taj EPS i uopšte energetika je pod kontrolom SPS-a, a to znači Rusa i ruski uticaj je tu dosta jak, tako da tu praktično od reformi nema ništa. Osim makroekonomske stabilizacije, u zadnjih pet godina od reformi se praktično ništa nije desilo.

UN: Šta mislite o najavi premijera da će vlada smanjiti poreze na zarade ?
– Teško mi je da bilo šta kažem na tu temu, ali ne verujem da će to biti iduće godine. Inače, kada premijer nešto najavi, najčešće se to desi tek za godinu dana. On je i ovo povećanje plata i penzija najavio prošle godine za sredinu ove, pa se to sve pomerilo i tako on zabaci po neku udicu, pa ko se upeca, upeca. Tako i sa smanjenjem poreza na zarade, koji je ozbiljan potez, jer je pitanje kako ćete da nadoknadite taj gubitak prihoda. Predlagano je to tzv. rasterećenje rada, ali je bilo praćeno opterećenjem potrošnje, a to znači povećanjem pdv-a. Premijere sada obećava i smanjenje pdv-a i smanjenje poreza i doprinosa. To je sve vrlo mutno. Ne zna se da li je išta na tome ozbiljno rađeno, a toga, na kraju krajeva, nema ni u premijerovom ekspozeu, a to je ozbiljna stvar i trebalo bi da se najavi tako da bi valjalo da se to prvo dogodi, pa da komentarišemo. Sve je to mačka u džaku, vrbov klin, ili golub na grani.

UN: Da li bi ova mera podstakla zapošljavanje?
– Ne generalno, ali bi bilo pozitivno za firme, jer bi njima ostajalo. Bila bi to prilika da se radnicima povećaju plate i verovatno bi se smanjio broj radnika koji rade na crno. To je sada sve stvar konkretnih računica i procena. Mislim da bi više donelo u nekom srednjem roku nego odmah, ali u svakom slučaju bi rasteretilo privredu.

UN: Svi će u Srbiji reći da je slovenačka privreda produktivnija od bugarske, ali u Sloveniji je porez na plate preko 60%, a u Bugarskoj nešto preko 20%. Kakav je onda smisao smanjenja poreza?
– To sve zavisi od privrede. Znate, kada postignete da vam je privreda efikasna, produktivnost jako visoka i sa relativno malim brojem zaposlenih imate veliku zaradu, i imate veliki BDP po zaposlenom, onda vi možete da date državi, kao što je Slovenija, koja je vrlo efikasna sa uslugama, sve što radite je skupo, dobro ste pozicionirani na tržištu, i odvojite za poreze, a to vas toliko ne pogađa, jer imate dobru radnu snagu i to ne odbija toliko investitore. Slovenija je, kako da kažem, vrlo specifična zemlja, a inače je to poređenje među zemljama vrlo diskutabilno i ne treba te podatke uzimati zdravo za gotovo. I nijanse su tu važne. Između Slovenije i Bugarske je veoma malo sličnosti. Ne može u ekonomiji na osnovu jedne stvari da se reši problem. Ako u Bugarskoj recimo ide loše, to nije zato što su porezi i doprinosi na plate niski, jer na ekonomiju jedne zemlje utiče hiljadu stvari i važnijih nego što su porezi i doprinosi na zarade. Pre svega politička stabilnost, stepen korupcije, generalno klima, od zakonodavstva, od uređenosti države, mnogo toga zavisi. Iako nerazvijene zemlje daju brojne subvencije i stimulacije, investitori mnogo više ulažu u razvijene zemlje, zato što tamo vlada pravni red. Čovek koji hoće da uloži svoje pare, njemu treba pravna sigurnost. Treba mu nezavisno sudstvo, da zna da može da reši svoj problem brzo, lako i na pravedan način. A u zemlji poput Bugarske, koja je istina napravila veliki napredak od kada je ušla u Evropsku uniju, što se tiče tog pravnog reda, tamo je katastrofa, isto kao i u Srbiji. Šta nekom poslodavcu znače niski porezi na plate, ako će on da uđe u spor sa nekim radnikom i izgubi na sudu ili će neko da ga mesecima vuče po novinama. Ne može samo na osnovu jedne stvari da se posmatra ekonomija, ili jedna zemlja.

UN: Premijer izbegava da kaže da ćemo iduće godine imati veće akcize na gorivo, alkohol i cigarete, mada mediji to masovno najavljuju. Šta vi kažete?
– Pa, generalno, to je akcizna roba, kao što znate cigarete su na Zapadu mnogo skuplje nego u Srbiji i stepen nezadovoljstva ovakvom odlukom će zavisiti od navika stanovništva. I tu naravno treba da postoji neka mera, jer treba da se vodi računa i o privredi i njenim profitima. Ne treba da gušite privredu, da bi država imala. Ljudi ne treba da puše i piju zato što su sami tako odlučili, a ne zato što im je skupo, a država da smanjujete profite tim preduzećima, zbog čega će oni da otpuštaju radnike. Hoću da kažem, treba voditi više računa o interesima proizvođača i potrošača, nego o interesima budžeta.

LJ.K.

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.