MARKO SOMBORAC, KARIKATURISTA
Marko Somborac svakodnevno slika našu realnost na duhovit i, po mnogima, prilično realan način. Njegov strip, koji izlazi gotovo jedanaest godina u Blicu, predstavlja dragoceno svedočanstvo o vremenu u kome živimo i ljudima koji, u priličnoj meri, kroje sudbinu države i društva. Somborac i njegov strip su odavno postali jedan od srpskih fenomena, nekoga zasmejavaju, druge teraju na razmišljanje, a svedoci smo da neke važne političare umeju i da naljute.
Strip je nekada zauzimao važno mesto u odrastanju dece, mnoga su uz njih naučila da čitaju i maštaju. Imate li predstavu kakva je danas situacija?
– Očigledno je da su mobilni i igrice odavno preuzeli primat, takvo je vreme i normalno je da se interesuju za takve stvari. Strip junaci sada žive svoj drugi život kroz filmove i igrice. A ima i popularnih stripova na netu, vidimo i “rivajvl“ nekih starih karikatura koje se kače po fejsu, pravo da vam kažem, sad kad nabrajam, izgleda kao da je sve kako i treba da bude, samo prilagođeno novoj formi i vremenu. Dakle, ako nema na kioscima, ima na netu, jeste da sad to treba tražiti i verovatno mladi više vole da instagramuju i snepčetuju, ali nikad ni strip nije bio toliki mejnstrim. To nam je što nam je, takve je vreme, i na nama je da se snađemo, u inostranstvu je već to na novim nivoima, Outmeal, komikoni itd…
Ko su strip junaci Vašeg detinjstva?
-Dardevil, Stiv Kenjon, Betmen, Hogar, Džon Diful…Mada mogao bih da nabrajam ihahaj, dosta je bilo kvalitenih stvari tad, Alan Ford, Mandrak, Fantom…
Crtanjem se bavite još od osnovne škole. Da li ste imali izlete van satire ili je ona stalni pratilac vašeg rada?
– Još od obdaništa, ali nikako da nađem tog mog Popaja iz “Zeke”, kao dokaz. Interesovao me je i realistični strip, svašta sam probao, ali, nekako je karikatura bila stalni pratilac svih eksperimentisanja, da bi sad dobili ovakvu nekakvu kombinaciju. Paraleno su išla ta moja interesovanja, pratiš superheroje i tako to, a uporedo i Jež, Kerempuh, Petričića, vremenom se tu pojave i autori koji kombinuju, ionako dva slična izraza (kratki strip i karikatura) i, malo po malo, to sve utiče kroz odrastanje.
Odrastu li nekad strip autori i njihova publika?
– Odrastu, ali, samo delimično, jer ako i dalje vole strip, zauvek će sačuvati mladalački duh u sebi.
Vaš otac je bio karikaturusta, Vi nastavljate porodičnu tradiciju. Smatrate li da je za to potrebna određena doza hrabrosti ili je u pitanju nagonska potreba, da na neki način prikažete svoje viđenje političkih aktuelnosti?
– Ovo drugo pre svakako, a za ovo prvo, bezveze je da ja sam sebe ikako ocenjujem.
Zauzeli ste veliki deo prostora na izložbi „Necenzurisane laži“. Kako gledate na to, kao odavanje počasti ili svrstavanje u red državnih neprijatelja?
– Malo je već postalo dosadno govoriti o toj izložbi, izgleda kao da se mnogo kuka, a oni majstorski spinuju bilo kakvu vrstu reakcije u svoje svrhe. To je jednostavno pokušaj da se dokaže da nema cenzure slobodarskim printovanjem malotiražnih medija, kao i uvezivanje argumentovane kritike sa opskurnim tabloidima, koje niko ne uzima za ozbiljno, pokušavajući da se dokaže da je i jedno i drugo laž.
Što se tiče počasti, pa verovatno je bolje biti tamo, nego ne. Ovo oko neprijatelja, biram da se ne opterećujem time.
Vrlo brzo po njenom otvaranju, u Beogradu, je otvorena i izložba vaših radova. To je odgovor njenim organizatorima ili samo splet sumnjivih okolnosti?
– Eh, mesecima spremamo izložbu za 20. godina Blica i ovi nam ovo urade nedelju dana pre, pa ti sad objašnjavaj. Šta da se radi, večno će ostati nekakva konstrukcija da visi u sećanju, tako je to.
Aktuelna vlast je prilično osetljiva na kritiku,plaši li vas to?
-Ne plaši me, nego me zabavlja i zasmejava i iznova i iznova iznenađuje.
Koliko je naporno svakodnevno pratiti političke aktuelnosti i tako loviti teme za strip? Kako se odmarate od ovog, ponekad prilično dosadnog, posla?
– Naporno je, ali i neophodno, tako da pređe u naviku, ali verovatno bi neko “normalan“ poludeo od toliko praćenja. Posao nije dosadan, ali taj deo posla jeste, odmaram se uz beg u praćenje Premijer lige.
Strip i avantura su nerazdvojivi, mašta autora je jedino što određuje granice. Kakve svetove će stvoriti Marko Somborac, jednog dana, kada potpuno pusti mašti na volju?
-Što bi rekao Konan O’Brajen, kada su ga pitali da li mu je žao što ga nisu zvali da radi na filmu “Simpsoni“, on je odgovorio da mu je mozak toliko otišao u aut praćenjem gluposti političara i Britni Spirs, tako da bi se teško vratio tako nečem (nekad je bio scenarista tog crtaća), tako da i ja od bdp-ova i vazduplohova, teško da mogu da vidim trenutno išta drugo.
Bojan Savić