Zoran Stanić – predsednik Samostalnog sindikata Prvog partizana Namenske
Sindikati fabrika Prva iskra Barič, Prvi partizan Užice, Milan Blagojević Lučani, Krušik Valjevo, Sloboda Čačak i Zastava oružje Kragujevac, na sastanku održanom 12. oktobra 2015. godine u Kragujevcu, razmatrali su položaj preduzeća namenske industrije Srbije. Tom prilikom je zaključeno da se situacija u preduzećima usložnjava, i da postoje brojna nerešena pitanja koja su rezultat dugogodišnjeg ignorantskog odnosa Ministarstava odbrane, kao i drugih ministarstava nadležnih za rešavanje pitanja fabrika namenske industrije.
Sindikati su se više puta obraćali nadležnim institucijama, između ostalog i novoformiranom Savetu za razvoj odbrambene industrije, kako bi pokrenuli rešavanje ovih pitanja koja opterećuju poslovanje ovih preduzeća. Posebno je zabrinjavajuća najava da će se po hitnom postupku u Skupštini Srbije usvojiti Zakon o prometu naoružanja i vojne opreme, po kome se predviđa i privatizacija preduzeća, što kod radnika izaziva zabrinutost, zbog negativnih iskustava u procesu privatizacije iz prethodnog perioda, kao i nerešenih strateških pitanja preduzeća namenske industrije.
Zoran Stanić, predsednik Samostalnog sindikata Prvog partizana namenske industrije, povodom ovog saopštenja kaže da je njegova suština završetak procesa konverzije namenske industrije.
– Osnovni cilj je povezivanje radnog staža radnicima namenske industrije, što nije slučaj sa Prvim partizanom, ali jeste sa ostalima. Tema je i odbijanje predloga zakona o naoružanju i vojnoj opremi, iako smo dostavili u formi amandmana predlog ministarstva. Mi smo do zadnjeg dana bili uključeni u to, a oni su nas isključili.
Najvažnija stvar, prema Stanićevim rečima, pored ovoga je, rešavanje društvenog kapitala.
– Prvi partizan Namenska ima 22,5% društvenog kapitala, gde su vlasnici zaposleni i penzioneri, i oni sada čekaju 31.12. da to jednostavno otmu od fabrika, jer po Ustavu od 31.12. više ne postoji društveni kapital, a imovina mora da dobije titulara. Mi smo dali predlog da se podele besplatne akcije ili da se uloži u investicije u preduzeću. Sledeći zahtev je da preduzeća urade konverziju, iako ima zaključak Vlade da će to neka preduzeća uraditi prema lokalnim samoupravama, ugalj recimo u Lučanima, a Prvi partizan to nema. Najbitnija stvar je da je 8. juna u Topčideru ministar odbrane rekao da je Vlada Srbije obezbedila 70 miliona evra ovim preduzećima. Ni do dan danas nismo dobili nikakvu informaciju, iako smo dostavili urednu dokumentaciju koja je tražena od Ministarstva odbrane. Sledeća bitna stvar je što su nas uvrstilu u javni sektor, iako nikada nismo dobili jedan dinar iz budžeta Republike Srbije, jer smo privredno društvo, zarađujemo na tržištu, putem poreza i doprinosa plaćamo državi sve svoje obaveze, a smanjili su nam nezakonito plate. Tražimo odgovore na ova pitanja i da vidimo ko je u pravu, a ko nije.
Na pitanje zašto se protive privatizaciji, predsednik Samostalnog sindikata Namenske Zoran Stanić kaže:
– Ako aktuelna vlast kaže da je prethodna privatizacija bila kriminalna, pljačkaška i kako je sve nazivaju, nećemo sudbinu tih preduzeća, jer ako imamo u vidu samo u Užicu privatizaciju Fasau, Tvrdog metala, Cvete Dabić, Dese Petronijević, zar to nije dovoljno da sumnjamo u ispravnost te privatizacije? U namenskoj industriji u Srbiji ima 8.000 zaposlenih i jedinstveni smo što se tiče zajedničkog nastupa i tako ćemo ostati dok se za sve ovo što smo zacrtali u interesu preduzeća, ne izborimo.
Država, kako kaže Stanić, u namenskoj industriji ima 68,5 % akcija, a društvenog kapitala gde su vlasnici zaposleni 22,5%.
– Oni su sada po završnom računu za prošlu godinu uzeli 50% dobiti, a to je 278 miliona dinara, i kada smo mi tražili da se to uloži u investicije i stvore bezbedna radna mesta, da se ne bi ponavljale situacije kao pre nekoliko godina kada su naše kolege izginule, ali investicija izmeštanja podzemnog pogona još nije počela. Nisu dali dinara, uzimaju dobit, a donosi se nezakonita odluka da sve uzme država, a društvenog kapitala nema nigde u odluci. I tu je glasao jedan iz države, a pet je u skupštini glasalo protiv, ali on ima kao akcionar većinsku odluku. Jedan je doneo odluku protiv pet, što je nezapamaćeno. Mislim da se takve odluke donose na štetu zaposlenih.
Prema Stanićevim rečima svi vidovi dozvoljene sindikalne borbe će ići u smeru da se spreči privatizacija.
– Da li će to biti protesti, štrajkovi, ja to ne mogu da kažem, ali ćemo upotrebitit sve da bi zaštitili preduzeća. Odlučni su u tome svih šest fabrika gde je država većinski vlasnik. Mi smo premijeru poslali dopis i dali rok do kraja oktobra. Sastaćemo se 30. oktobra na odboru odbrambene industrije i doneti odluku kako i šta dalje, ukoliko ne bude sastanka sa premijerom.
Potencijalni kupci namenske industrije u Srbiji, prema Stanićevim rečima, su strane kompanije, „oni koji sada sarađuju sa ovim preduzećima, ali sve je još u sferi nagađanja“.
– Ali dosadašnja privatizacija je pokazala da su to sve loši vlasnici, koji gledaju samo da skinu radnicima kožu sa leđa. Cilj im je da uzmu samo što više dobiti i kapitala, a da radnike jednostavno iskoriste, da rade koliko im treba, a da oni uzmu koliko hoće. Preduzeća namenske industrije su nosioci privrede u Srbiji i ona treba da donose dobit državi, a ne kojekakvim belosvetskim tajkunima, koji će da se bogate na račun zaposlenih u ovim preduzećima. Obično su to trgovačke firme koje hoće ovde da preuzmu primat, da skidaju kajmak, jer je namenska industrija najprofitabilnija industrija u državi i država od toga ima ogromnu dobit.
– Naš najveći kupac je SAD, a kada bi se raspisao tender, tek bi onda znali da li su i oni zainteresovani. Radimo mi i sa Belgijom, imamo sa njima desetogodišnji ugovor. Znači, preduzeće uopšte nema problem sa uposlenošću kapaciteta i jednostavno tražimo da se vodi računa o eventualnim kupcima. Ako bude privatizacija, a ovaj zakon koji su pripremili po hitnoj proceduri daje mogućnost privatizacije do 49%, to bi značilo otpuštanje radnika, jer naši zakoni ne štite interese radnika, već kupaca- zaključio je Stanić.
Trenutno je u Prvom partizanu „Namenska“ zaposleno 1.550 radnika i svi strepe šta će im doneti novi zakon. Za sada su uposleni sto posto i primaju redovno plate. I hala „Zrno“ i hala „Čaura“ su useljene, dok hala sa opasnim materijama koja treba da se gradi na Beloj zemlji i gde Srbijašume treba da daju saglasnot za 82 hektara, još nije realizovana. Lokalna samouprava se zauzela da to uradi, ali je „zapelo“ u ministarstvima. „Rupa“ će se sasvim sigurno iseliti, da bi se obezbedila bezbedna radna mesta za zaposlene. Alternativna lokacija je Bela zemlja, gde se očekuje useljenje do kraja iduće godine.
LJ.K.