PREDRAG KOVAČEVIĆ
Ostrvo
U gradu poslednjih dana izbila frka oko GKC povodom slavlja 25 godina SPS-a. Čulo se i nešto mnogo gore od džiber muzika s Pinka i Granda, a Užičani nisu navikli da se to čuje iz Gradskog kulturnog centra. Nameće se pitanje što se SPS-ovci ne mogu da se vesele u restoranima „Tabani“, „Ćiri“, „Eri“ itd. kao svi ostale grupe građana… Mogu, ali štede na račun svih nas, tako su navikli. I tako, zacrvenilo se u GKC uz kafanski svirački duo, zacrvenili se i neki koji su podržavali i radili da se otvori ova institucija.
Nova tehnologija 21. veka kada je spoznajem ne razlikuje se od magije. Ubrzo su to samo korisne stvari. To mi se sviđa, a ostalo mi se ništa ne sviđa, iskreno smučilo mi se. Što rekao Bora Čorba „medijsko zaglupljivanje širokih narodnih masa, zvezde Granda i ostala banda“. Namrgođeni ljudi, gomila računa zbog kojih mečku rodim da bih bio slobodan čovek, nezavisan od banke i stranke. Muka mi je od ratova, pogibija, džibera bez granica. Lažne Elite koju stvaraju mediji… Izbora, obećanja i ostalih sranja: turskih, španskih, latinoameričkih, indijskih sluzavih serija, bezukusnog povrća ispod palastenika. Pljačke javnih preduzeća, nametanja tuđe bede, umnog sakaćenja naroda, neorganizovane lokalne vlasti i posledica toga. Problem uzora u Srbiji nisu samo starlete, pevaljke, to su i amnestirani prebogati politicari, bez dana radnog staza s milionskom imovinom bez pokrića. U tom pogledu dvadeset prvi vek mi izgleda kao septička jama.
Smučilo mi se nemilosrdno zagađivanje planete, naročito zagađeni ljudi. Šta mi je potrebno? Pusto intelektualno ostrvo, da sačuvam ovo malo inteligencije koja mi je prekostala posle tridesetak poslednjih godina života u Srbiji. Borio sam se za svoju samoću, u koju ulaze samo dragi mi ljudi. Neko ode u manastir i tamo nađe svoje intelektualno, pre, duhovno ostrvo. Meni se to ne sviđa, jer nemam poverenje u deo prisutne religije, koja je, u suštini, za mene deo tradicije. U mom intelektualnom ostrvu često razmišljam o smislu religije. Nisam pustinjak, jer se družim sa bližnjima i dragim ljudima, ali sam pustinjak za one koji mi nameću organizovano smišljeno mišljenje. Da ne bih padao povremeno u deprsiju i bio stalno zabrinut i ozbiljan, gledajući kako u meni umire ono jedino dobro što imam, to dete, koje još uvek nosim u svojoj duši, prinuđen sam na tu osamu.
Na ostrvu koje je tu gde se nalazim, bezbedan sam od loših uticaja, jer znam šta je dobro, a šta nije dobro. Moj svet je dobra knjiga, muzika, film, dobri ljudi, malo pića i cigareta, film dobrog kvaliteta i istina koju veličam u svojim tekstovima. Preporučujem i vama, kad naučite da razlikujete šta je dobro, a šta loše, jedno vaše intelektualno ostrvo. Čim završim dnevni posao, ono oko razmišljanja i rada da platim komunalne račune, poreze i slične muke, usamim se, postanem svoje pusto ostrvo gde imam sve potrebno, gde mi nikad nije dosadno. Tu ne postoji zaglupljivanje, „kvalitet“ koji se Srbiji perfidno servira i kroz medije neosetno ubacuje u većinu glava. Nema veličanja gluposti, ismejavanja poremećenih osoba i samozadovoljavanje u banalnom primitivizmu: voajerisanja, sramotnih scena, sisatih i napućenih silikonki, svađa, tuča, izopačenih, neobrazovanih…
Godinama nas prati siromaštvo, zaglupljivanje naroda, stvaranje novog urbanog čoveka, revizija istorije, raslojavanje jezika, iskušenja za SPC. Sve je to obeležilo godine života u Srbiji. Kada je to započelo, koje su posledica? Započelo je tokom užasnih davedesetih, a nastavilo se kao deo tragične storije posle ubistva premijera Đinđića. Frkvencije su date pogrešnim televizijama, u težnji „oslobođenja“ medija posle 5. oktobra 2000. Sve se vrtelo oko para i niko nije pazio na ljude iz senke, koji su zaista o svemu odlučivali. Istina će dokazati da srpski medijski ružičasti Berluskoni odlučivao o svemu pa i o užičkoj medijskoj sceni. Nekada, kada smo bili u „medijskom mraku“, kada smo imali moralniju crkvu i narod, kada su ludaci bili u ludnicama, kriminalci u zatvorima, kurve pored Ibarske magistrale i u budžacima u blizini železničkih i autobuskih stanica. Isti koje danas viđamo na televizijijama. Danas, to su javne ličnosti, deo estrade, bulumente medijskog mraka i propasti, lažna elita. Ko nam „zaprži čorbu“? Između pomenutih, tu su i nevladine organizacije, stranke na vlasti, državne agencije, kao i nesposobna RRA. Medijska sloboda je misaona imenica, ako se ne radi o medijskoj kontroli tj: zaglupljivanju, dezinformisanju, dezorijentisanju, najpre mladosti u smislu da je poželjno biti: Loš, bahat, narcisoidan, sebičan, bezosećajan, neiskren, tupast i sl. To je samo deo tragedije, medijska tortura, kojoj je Srbija izložena je mnogo šira i gora.
Kome nije potreban inteligentan, zdrav, obrazovan, svestan, informisan, produhovljen narod? Ponajpre nekim političarima tajkunima, korporacijama (kojima je samo profit bitan) kao i kriminalcima… Njima nismo potrebni mi koji veruju da novcem ne može sve da se kupi, da novac nije jedina vrednost, da postoji nešto što nema cenu. Takvi im nisu potrebni, jer su desetak godina sve upotrebili da upropaste sve napredne medije koji su se borili protiv zaglupljivanja Srbije. Jedan sam od svedoka i žrtva, kao čovek koji je vodio užičku televiziju. Da, sada je potrebna promena isprane svesti, bolni rezovi itd. Zadatak medija je bio, a i danas je, da sve to gadno pa i nastrano stave u oblandu i puste narodu kao „kvalitet“, standard, kao istinu… Zaštita od takve „medijske slobode“? Za sada nema od organizovane države, tako moramo naći načina da se zaštitimo sami. Moja zaštita je to moje intelektualno ostrvo.
U gradu poslednjih dana izbila frka oko GKC, povodom slavlja 25 godina SPS-a. Čulo se i nešto mnogo gore od džiber muzika s Pinka i Granda, a Užičani nisu navikli da se to čuje iz Gradskog kulturnog centra. Nameće se pitanje što se SPS-ovci ne mogu da se vesele u restoranima „Tabani“, „Ćiri“, „Eri“ itd. kao svi ostale grupe građana… Mogu, ali štede na račun svih nas, tako su navikli. I tako, zacrvenilo se u GKC uz kafanski svirački duo, zacrvenili se i neki koji su podržavali i radili da se otvori ova institucija. Otvorila se i poveća polemika na fejzbuku, pa su se oglasili zvaničnim saopštenjima i Neđo Jovanović, predsednik lokalnog SPS i Nikola Zlatić v.d. direktor GKC. Mnogi će se zapitati kakva je moja uloga u tome? Da razjasnim neke stvari.
Konkretno i jasno, tu se nije radilo o programu GKC, naprotiv, koji se sviđa urbanoj publici i meni lično. Ovde se radi o proslavi 25 godina SPS i nastupu tog muzičkog kafanskog dueta koji je pratio jubilej. Mene čak ne interesuje ni da li su platili prostor u GKC. Ni da li su se „digli kao feniks iz pepela“, kao što kaže lokalni predsednik SPS, Neđo Jovanović… Nemam lično ništa protiv nikoga iz SPS, neke mlađe poštujem i cenim, mada sam javno kritikovao i kritikovaću javni rad nekih iz te stranke, kao i ostalih iz bilo koje stranke. Čak nemam simpatija, ni za gluposti koje kreću iz opozicije. To je bilo sve u cilju za bolje Užice, što ima logike, jer moja porodica tu živi 200 godina. Kao što zna većina Užičana, moja životna kultura na kojoj stičem i danas obrazovanje je rok kultura i njeno kosmopolitsko delovanje. Ceo život sam proveo u trudu da na pravi način tu kulturu prezentujem u Užicu, kao di-džej i muzički urenik u nekadašnjem Omladinskom klubu. Kasnije izborom filmova i koncerata u vidoteci koju sam imao. I na kraju, i na TV 5, koju sam osnovao i u kojoj sam proveo radeći kao dir. i glavni urednik 16 godina… Poslednjih desetak godina se bavim aktivno pisanjem uz proučavanje istorije, filozofije i psihologije, sve u cilju da mogu da saznam istinu i da znam šta je dobro, a šta loše. Da napomenem da nikada nisam bio protiv naše narodne muzike, naprotiv. Uvek sam protiv manipulacije sa narodnom muzikom koju sam dosta proučavao dok sam bio muzički urednik… U tom smislu je moja uloga… Da skratim, šta Vi čitaoci „Užičke nedelje“ mislite o proslavama i jubilejima u Gradskom kulturnom centru? Ja mislim da to nije mesto za proslave bilo kojih grupa građana. Prvenstveno po meni, ni SPS nije trebao da započinje ta slavlja u GKC, za to imamo dosta lepih restorana u Užicu i tamo su mogli da slušaju koga hoće i da rade šta hoće i niko im ne bi reč rekao… Ovako su svojom proslavom i muzikom izazazvali bunt urbane javnosti i protest, jer je GKC poslednje mesto Užicu gde je još na sceni urbana kultura. Kafanski svirači tj. njihov repertoar nisu u programu ove institucije nego su nametnuti od SPS-a. Kao što je i nametnuto izvinjenje i v.d. dir. GKC Nikole Zlatića, koji zaista nije imao razloga za izvinjenje, naročito SPS-u, koji su izavali protest izborom pogrešnog mesta za svoju proslavu. Šta bi bilo da sve oragnizovane grupe građana dobiju mogućnost da slave svoje jubilije u prostorijama GKC? Treba znati i to da se u GKC naplaćuju i probe madih muzičkih grupa iz kulturnog rok miljea Užica. To je jedino mesto gde mogu vežbaju, a da nastupaju trenutno mogu u dva u GKC i u kafiću „Dubliner“.
6 više komentara
Poluintelektualno !
Postovani gospodine Kovacevicu,
ako je za vas “ GKC poslednje mesto Užicu gde je još na sceni“ urbana kultura“pitajte stanare okolnih zgrada kako se osecaju, deca,“bebe“,bolesni, stari kada beze iz svojih stanova,jer ozvucenje GKC-a,
u vreme koncerata „urbane muzike“,je prikladno za stadion ili poljanu tipa Vudstoka ali ne i za najuzi centar grada ,odnosno“ urbanu sredinu“.
Kako delite gradjane na urbane i one druge,smatram da urbani Liberali nisu svojim predlogom usrecili mnoge.Po meni na mestu GKC-a bilo je razloznije,da jedna uspesna skola kao sto je Srednja umetnicka,
koja je na neprikladnom mestu, bude u krugu, gde je Galerija,Gimnazija,Muzicka skola,Uciteljski fakultet itd.KAMPUS grada Uzica!
Što se tiče programa u bašti GKC oni poštuju propisano radno vreme kao što je načelstvo propisalo. Ali, zato u celom gradu vikendom pijani i nadrogirani džiberi dernjaju se do kasnih jutarnjih časova bez posledica. Vi bi da izbacite GKC na periferiju a džiberske programe iz kafana i diskoteka ne primećujete iako se ceo centar Užica trese svakoga vikenda čija je posledica i to nepoštovanje javnog reda i mira. (?)
Bez komentara,jer niste razumeli sta je napisano!!!!!
Odlično sam razumeo, ali nisam komentarisao maštanje da se prebaci umetnička škola tu gde je GKC i da bude „Trg Svetoga Save“ s Crkvom obrazovno duhovni kompleks grada. Naravno to nije moguće, pa o toj maštariji „KAMPUS grada Užica“ nisam komentarisao. Najlakše je reći da nisam razumeo… Ako nisam obajsnite to što nisam razumeo.
Postovani gos.Kovacevicu,molim Vas objasnite mi, zasto je nemoguce?
Bivsi DOM JNA poseduje dovoljno prostora i za GKC i za UMETNICKU SKOLU(prostor poznajem) eto nasem gradu KAMPUSA.U svakom slucaju prikladnije je gledati u Basti buduce slikare,vajare itd. nego jutarnju i vecernju ceremoniju postavljanja i uklanjanja Beksovih suncobrana i stolova,kafanu. Sto za stoni tenis, ovog leta je popravio utisak
Ostajem pri tvrdnji da GKC nije prikladno mesto odrzavanje koncerata „glasne muzike“,
jacine preko 99db (DIN)jer i ovog leta je prelazila i 135db,i do 160db.Zakljucak je: takvim db,koncertima je mesto na stadionu,ili na mestima slicnim Vudstoku.Bez uvrede!
Sto se tice vase tvrdnje, da ne primecujem nocna divljanja u centru,primecujem mnogo
toga jos (prljavstinu,neregulisan saobracaj,divljanje automobilsta,neodrzavanje ulica, zelenila,secenje drveca,neplansko gradjenje itd.
Nacelstvo,a i oni koji su zaduzeni za javni red i mir ,vec odavno ili su nemocni, pre ce biti nezainteresovani da nesto promene?!Daleko od toga, da moja malenkost nije svesna recenica gos. Djurovica:
„I lokalna politika nam je palanačka. Zauzete pozicije se ne puštaju, sitni ćar, sitna vajdica. Opozicija ne postoji, a ako i postoji, ogovara po kućama, a na javnoj sceni postignut je apsolutni konsensuz – niko ne talasa, ni daška vetra.“
Ocigledno,zahvaljujuci takvima nista se ne cuje o:
Akciji Užičana za obnovu Kasapčića mosta.Naravno to nije moguce,kazete za moje mastanje,dali iz istog razloga kao i vase mastanje o Kaspcica mostu?
„Oni“ su slozni a mi ???
Srdacan pozdrav