KNEZ PAVLE

od nedelja
1,2K pregleda

knez

Krajnje je vreme da saznamo istinu o knezu Pavlu i 27. martu

Preko sedamdeset godina samoobmanjujemo se o 27. martu 1941. i Knezu Pavlu, pa smatram da je krajnje vreme da prestanemo sa samoobmanama, jer su nas iste u crno zavile, da je, krajnje, vreme za otrežnjenje, za katarzu, za istinu o nama i sa nama.

Pričali su i pisali crne priče o Knezu Pavlu, a istina je suprotna.

Pavle je sin Kneza Arsena, Srbina sa najviše vojnih odlikovanja u našoj istoriji.

Studije je završio u Oksfordu, jednom od najprestižnijih univerziteta u svetu, i počasni je doktor ovog univerziteta. Bio je visoko moralna ličnost i mrzeo je Nemce, kao i svi Srbi.

Knez Pavle je hteo da se, i dalje, održi naša politika neutralnosti, da sačeka dalji razvoj događaja u svetu, a naročito da vidi kakav će biti krajnji ishod nemačko-sovjetskog „prijateljstva“. Naš front iznosi 3000 kilometara, koji bi trebali da branimo od Nemaca, Italijana, Bugara i Mađara, sa oko 27 slabih divizija! Knezu je bilo jasno da bi, u slučaju raspada Jugoslavije, došli u teži položaj u kome smo bili pre Prvog svetskog rata. Knez je znao je da bi ulazak u rat sa silama osovine završili sigurnom, propašću Jugoslavije, pa se, do poslednjeg trenutka, nadao da ćemo nekako izbeći prilaženje paktu. Maček je izjavljivao da Hrvati ne bi prihvatili borbu protiv Nemaca. Nepovrenje Kneza Pavla i prema začetniku marsejskog atentata, koji je u Italiji držao Pavelića, bilo je veliko. Knez je bio veoma nepoverljiv prema Musoliniju i zbog njegove ponude Jugoslaviji Soluna, a ne Zadra!

Zapanjujući je podatak, koji je veoma usložnjavao položaj Jugoslavije, i odluke Kneza Pavla, da je KPJ podržala ustaški pokret u njegovim začacima. „Proleter“ 1932. Je pisao: „ U poslednje vreme počinje da se širi, osobito u lici i Severnoj Dalmaciji, ustaški pokret protiv srpskih okupatorskih vlasti. KP pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se , potpuno, na njihovu stranu. Dužnost je svih komunističkih organizacija i komunista da taj pokret pomognu i predvode“.

U zadnjem trenutku, kada je morao, Knez Pavle je prihvatio Hitlerov predlog da poseti Nemačku. Knez je saopštio Hitleru da ako potpiše pakt, kakav je bio predviđen, on nema gde da se vrati u zemlju i uspeo je da od Nemačke dobije veoma važne ustupke: da od nas ne traže nikakvu vojnu sradnju. „Osovina se obavezuje da neće tražiti ni pravo prolaza nemačkih trupa kroz Jugoslavensku teritoriju, ni upotrebu puteva ni železnica za vojne ciljeve“. Knezu je postalo jasno u Berlinu da će rat početi ubrzo i to napadom na Poljsku. Knez je odbio da primi bilo kakav orden od Hitlera. Nije nam ostajalo drugo nego da primimo pakt. Knez Pavle je svoju prividnu kapitulaciju pred Nemačkom zasnivao na ubeđenju da će uskoro doći do rusko-nemačkog rata i taj razlog je znao odlično da prikrije. Knez Pavle:“Mi nismo imali nikakve saveznike“. Dr Spajalković: „Nama Srbima Englezi, nikada, nisu bili prijatelji. Kneza dobro poznajem. On je ne samo visoko uman i obrazovan čovek, nego je pun dobrih namera“.

Radeći aktivno na suprotnim planovima, od planova Kneza Pavla, Englezi su sejali iluzije i laži 1941. kada se engleski guverner pozivao na tradicija Kosova i junačkog Cara Lazara. Tražili su da Jugoslavija uđe u rat, jer bi tada i Turska ušla u rat. Povećana je britanska propaganda u Jugoslaviji. “Ako ne možemo obećati pomoć u materijalu, možemo, bar, da uverimo Srbe kako će mo nastojati, kao što smo to učinili prošli put(Prvi svetski rat) da se nepravde prema njima isprave u budućoj pobedi“. A ništa nisu pomogli, već su 1944., pa 2004 učestvovali u bombardovanju Srbije, dok su 2008. podržali odcepljenje Kosova i Metohije od Srbije.

Englezima je jedino išlo u račun da Jugoslavija zarati i da se nemački pritisak na Englesku smanji. Britanska vlada je aktivno učestvovala u pripremi puča u Beogradu i potrošila znatne sume novca.

General Simović je započeo puč 27. marta sa braćom Knežević, a pridružio im se i Dragiša Vasić. Komunisti su javnim manipulacijama 27. marta podržali državni udar. Za pripremanje puča znali su: Milan Grol, Miša Trifunović, Krsta Miletić, Petar Živković, Boško Jevtić, i svi budući članovi Simovićeve vlade. Umešanost i Sovjeta u puč je dokazana, jer je želela da se sruši Jugoslavija, čim se sazna za potpisivanje.

Bora Mirković je radio po nalogu Engleza i od njih je bio i plaćen. Milana Gavrilovića smatrali su 100% engleskim čovekom. Tupanjanina, iz Zemljoradničke stranke, su Englezi smatrali svojim čovekom. Jovan Đonović je sarađivao sa britanskim agentima po pitanju puča u zemlji. Uz Đonovića je i Ilija Trifunović iz Zemljoradničke stranke. U prevratničkom udruženju „Konspiracija“ bili su protivnici Kneza Pavla: Slobodan Jovanović, Dragoslav Stranjaković, Dragiša Vasić, Živojin Bulugdžić, Antonije Antić i Velimir Vemić. Petar Živković je bio član jedne zavereničke grupe, koja je radila na obaranju namesništva i Kneza Pavla.

Niko se nije našao da upita, pošteno, da li je, u vreme rata, dobro, da na čelo države dođe jedan balavac, od 17 godina, ili da jdan regent produži regenstvo, do punoletstva.

Pučisti su se nadali da će Englezi odmah doći u pomoć, čim Jugoslavija bude napadnuta. Somović se čak nadao da će mu pomoći i Rusija! Uz uzvike „Bolje rat, nego Pakt“, neobavešteni narod je dobio rat, a pučisti su priznali pakt, zbog koga su, kao izvršili puč. Proglas od 27. marta nije pročitao maloletni kralj Petar Drugi, već, imitirajući kraljev glas, poručnik Jakov Jovović (još jedna u nizu naših samoobmana i laži). Pučisti su iznudili od kneza Pavla, pod pretnjom smrću, njegovu ostavku i uvukli zemlju u rat svesno i namerno, pa pobegli sa dužnosti u svet, a narod ostavili da trpi posledice njihovog nedela. Naši oficiri su tražili da Kneza ostave bez glave i da se ostali ljudi, odgovorni za pakt, smaknu. Knez Pavle je proteran u izgnanstvo u Keniju. Danilo Gregorič je otrovan, jer je odbio da bude „ključni svedok“ u zamišljenom procesu Knezu Pavlu, posle Drugog svetskog rata.

Vlada generala Simovića slala je, na sve strane, telegrame u kojima je molila za milost Nemačku i izjavljivala da priznaje sve paktove, a ne samo onaj od 25. marta, i ako to niko od njih nije tražio. Puč je lišio Jugoslaviju efektivnog vojnog otpora Nemačkoj. Simvić, koji je izvršio puč, nije Nemcima pružio otpor. Trideset dve nemčke divizije stupile su u akciju protiv Jugoslavije, koja je kapitulirala, posle 11 dana, a pučisti su pobegli u London sa svojom “vladom“. General Simović je bio u vezi sa Mustafom Golubićem, a Golubić je, posle puča, sa Božinom Simićem avionom otputovao za Moskvu. Staljin je poslao Mustafu Golubića 1941. u Beograd da stane na čelo KPJ i započne diverzije. On je sa Matom Vidakovićem digao u vazduh municiju koju su Nemci zaplenili u aprilskom ratu. Poginulo je oko 4000 Smederevaca i skoro uništen grad. 27. mart omogućio je Paveliću da ostvari svoju monstruoznu ustašku državu. Sa najvećim oduševljenjem puč je pozdravio Pavelić.

27. mart je najtragičniji dan srpskog naroda i Jugoslovenske države.

Pučistička vlada Simović-Jovanović primila je i proširila Sporazum sa Hrvatima od 1939. godine, protiv koga je većina njenih članova, pre puča bila! Nisu izvršili čak ni delimičnu mobilizaciju državnih vojnih snaga. Ostavili su vojsku bez vođstva, a narod bez zaštite! U bežaniji, u Nikšiću, u kujni Domaćičke škole, sramno su odobrili kapitulaciju vojske i, praktično, poslali vojsku u zarobljeničke logore. Istog dana su avionom pobegli iz zemlje, iznevši narodno i državno zlato, a zemlju i narod ostavili. U izbeglištvu posvađani i onesposobljeni, tako da ih nisu cenili ni prijatelji, ni neprijatelji. Ono malo vojske u zemlji, podelili su u protivničke tabore i stvorili tzv. Kairsku aferu. Protiv ustaških zločina izbeglička vlada nije digla ni jednu reč protesta, ni ubedila saveznike da spreče zločinački pokolj Srba u Hrvatskoj i BiH.. Od puča su korist imali samo Nemci: 400000 vagona kukuruza, 250000 vagona pšenice, olovo, bakar, skoro ceo stočni fond,.. Srbi su platili bolesne ambicije jednih, podkupljivost drugih, odsustvo svakog osećaja odgovornosti.

Britanska vlada je podržala pučiste. Mirković je u Kairu priznao da je još pre rata bio britanski obaveštajac. Za izdaju je dobio od Engleza generalsku penziju. Simovićeva vlada bila je, potpuno, u rukama engleskih finansijera. „ Naša zemlja je 1941. prodata , u puču, za 75 hiljada funti“ tvrdio je Aleksandar, sin Kneza Pavla, izgnan u Keniju i učestvovao u engleskoj avijaciji RAF, zatim u civilnom vazduhoplovsvu Engleske- pa obavešen na samom izvoru podataka.

Ako je 27. mart bio delo „narodnih masa“, zašto Knežević živi, kao emigrant van svoje zemlje i ne vraća se u nju? Laž je to kao što je slagao Bogoljub Jevtić, premijer, da su poslednje reči kralja Aleksandra u Marseju bile: „Čuvajte mi Jugoslaviju“.

Simović, u Londonu, nije ni jednog dana skidao uniformu i ako je bio general bez vojske.

Gering:“Možemo biti zahvalni Simoviću, jer nam je na vreme otvorio oči“.

Kralj Petar Drugi, u Londonu, nije skidao admiralsku uniformu, i ako je bio maloletan i nije služio vojsku!

U Londonu su počeli kraljevi intervjui štampi, koji, dabome, nisu bili kraljevi. Pri dolasku u London, Petar II nije bio sposoban ni da pročita nešto, bez grešaka. Kralj je izjavio dopisniku Reutera, da Nemci u ratu nisu bili ravni njegovim trupama!! Dodao je da je njegov povratak u zemlju bliži, nego što se misli!! Petar II bio je samo gramofon za Simovića, a Simović u Londonu, gramofon za Čerčila. Simović je, u Londonu bio pod kišobranom monarhije. On je nosio Petra II ispod ruke, kao lutku koja prevrće očima, i kmeči, kad treba sentimentalno.

Arhimandrit Leontije: „13. aprila prispio je u Ostrog kralj Petar sa svojom ljubavnicom Doli Najdanovoć, generalom Dragutinom Mirkovićem, upravnikom dvora, s nekoliko ministara. Počev od kralja, pa do poslednjeg žandarma nije se znalo ko je od njih vrtoglaviji. Iz njihovog ponašanja i riječi, na svakom koraku i pri svakom susretu, izbijala je zapanjujuća lakomislenost. Nije se znalo ko se luđe i sebičnije ponaša. Niko od njih nije vodio računa što se zemlja nalazi u plamenu, što je pljačkaju…Razgovarali su o kraljevoj ljubavnici Doli Najdanović. U tako sudbonosnim trenucima po čitavu zemlju kralj je išao s ljubavnicom u kolima. U blizini Zvornika, u nekoj žandarmerijskoj kasarni, s ljubavnicom je proveo tri noći i dva dana. Žalostan sam utisak poneo, osetio sam da je plitak(kralj) pod kapom. Izgleda vrlo mizerno. Prezirao sam ga iz dna duše. Teže je podneo rastanak s ljubavnicom, nego okupaciju države koja mu je poverena! Kralj nije pominjao narod i njegove muke više no da nije postojao!

Tako kukavički i izdajnički poneo se kralj i sva njegova pratnja.

Poneli su zlato, papirni novac i ostale dragocenocti, koje su donesene prilikom kraljevog boravka u Ostrogu: dset sanduka, 14 većih i manjih sanduka i nekoliko kofera. Samo kralj je u avionu poneo 20 sanduka zlata Narodne banke. I ostali su ponijeli koliko su mogli. U sanducima i koferima nalazile su se dragocenosti, koje su, možda, ravne ili veće od zlata Narodne banke.

U velikim sanducima nađosmo još 10 sanduka zlata i zlatnog posuđa. Tacna od zlata. Skupocena muška odijela, uniforme, odlikovanja, ženske haljine, skupocjen bunde, veš, stolnjaci,..Težina zlata u jednom sanduku je oko 55 kilograma.Oko pola tone narodnog zlata.

Na pravdi boga ubiše dva mlada potporučnika koji su se vraćali iz Nikšića, jer su uzeli opaljene novčanice koje su kapitulanti spaljivali u pećini. Optuženi su za vojne begunce i špijune!

Petar II je uverio i Čerčila da se on oslobodio „iz kandži namesnika Kneza Pavla, samo na taj način, što se spustio niz oluk dvora na Dedinju“. Čerčil je bio sgranut, kad mu je saopšteno da je to laž.

Bezveznjakovići, raspikuće i sebičnjaci, koji su vodili računa samo o svojim stražnjicama“.

Katastrofalna je činjenica da neke škole, pa i bivša škola „Andrija Đurović“ nosi ime Kralja Petra Drugog, koji to ni jednom zaslugom nije zaslužio, pa je neophodno da škola promeni sadašnji naziv. Postoje stotine zaslužnijih stvaralaca da njihovo ime ponese škola, kao npr. Major Kosta Todorović.

Pripremio, Tihomir Đurđić

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.