početak KOLUMNE UVODNIK 900-e UŽIČKE NEDELJE

UVODNIK 900-e UŽIČKE NEDELJE

od nedelja
660 pregleda

900_mug-re31f27a20eb14e73befeaffa9557bf27_x7jgr_8byvr_324

900 GODINA SAMOĆE

Riljaj, Lazo

– I, utom stiže i 900-i broj. Da smo mi neka ozbiljna novina i da živimo u normalnoj državi, palo bi neko ozbiljnije veselje, ovako – riljaj Lazo, već od petka kreću pripreme za 901-i… Do hiljadarke –

900 brojeva Nedelje. Prvi broj trebalo je da izađe u novembru 1993, ali smo morali da sačekamo neko­liko meseci, da prođe ona Milo­ševića ludačka hiperinflacija, pa se prvi broj pojavio u prole­će 1994, pre 21 godinu. Koštao je, ako me sećanje dobro drži – di­nar. Jedna marka, jedan dinar.

Divno vreme za izlazak no­vina – hiperinflacija, rat, neo­pravdane i ničim izazvane sank­cije… Šta da se radi, niko od nas ne bira kada i gde će se roditi… Ne bez ponosa mogu reći da je Ne­delja bila prva privatna lokal­na novina u Jugoslaviji, nekoliko meseci ranije pojavio se časopis Vreme, sve ostalo finansirala je država poreskim parama, skoro kao i danas… Ideja Nedelje od prvog dana bila je ista i jedno­stavna – da živimo od prodaje no­vina i slobodno pišemo o svemu što mislimo da je važno.

Za to vreme, sve drugo se pro­menilo. Ubzro je nestala Jugosla­vija, ratovi, haos i sankcije po­trajale su još punih 6-7 godina. Ko se još seća redukcija struje, kada smo dremali u stolicama i čekali da za četiri sata, kad nam Drugovi puste struju, uradimo pripremu na, tada najmodernij­im, 386-icama…

I kada je bombardovana Srbi­ja, Nedelja je izlazila potpuno normalno, za razliku od držav­nih medija, koje su, za nerad, ta­dašnji lokalni vlastodršci obilato finansirali poreskim parama. U predvečerje 5. okto­bra pare su počeli da dele razni stranci i opet su za keš u prvim borbenim redovima bili isti državotvorni mediji, a Nedelja je, kao i svih godina, razmišlja­la samo o tome kako pripremiti što čitaniji novi broj….

Posle je došlo demokratsko prosvetljenje. Banda iz SPS-a, is­postaviće se za kratko, izgubila je vlast, ali ni ovi novi, čast iz­uzecima, nisu bili mnogo bolji, ako nisu i gori. Decenijsko ispi­ranje mozga socijalizmom na ovim prostorima ostavilo je trajne ge­neracijske posledice. Svašta je vlast, uz svesrdnu podršku naro­da, kao, menjala, a sve u čvrstoj ve­ri da ništa ne promeni.

A onda dođe i čuvena svetska kriza za koju su razni degenerici na vlasti govorili da je to naša velika šansa, da nama niko niš­ta ne može, jači smo od sudbine i tom stilu… Ratovi nekako i pro­đoše, a ta naša velika izvozna šansa, izgleda, čvrsto je rešila da ostane u ovim krajevima, pa ko duže izdrži, ili mi ili ona.

Uz krizu, ubrzo nam stigoše i novi usrećitelji na vlast. Pređo­še preko sedam brda i sedam do­lina i od silnih pitomih krajeva, oni baš nas nađoše da okupira­ju… Rade vlastodršci između 26 i 28 sati dnevno u silnoj želji da usreće podanike, ali, ne da se ni narod, ne mogu oni toliko dnev­no raditi, koliko naš čovek mo­že džaba ležati ili džaba raditi, skoro da je svejedno…

Vala, šta nas sve nije snašlo za ovih 20 i kusur godina, samo nam još neka ozbiljna prirodna kataklizma fali…

I, utom stiže i 900-i broj. Da smo mi neka ozbiljna novina i da živimo u normalnoj državi, palo bi neko ozbiljnije veselje, ovako – riljaj, Lazo, već od petka kreću pripreme za 901-i… Do hiljadarke…

I, moram da zabeležim, uvek kada su ovi okrugli jubileji, se­tim se rečenice mog prijatelja, pravog Užičanina, pokojnog Toše Đurića, koga sam sreo na Slanuši kada je izašao prvi broj: – Neću sad da ti čestitam, čestitaću ti kada izađe deseti broj…

I tako, sve do hiljadu i nekog… Uvek na početku.

Dušan Đurović

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.