početak KOLUMNE Lasta u čašu vode

Lasta u čašu vode

od Toni Stanković
722 pregleda

EKOLOŠKO-EKONOMSKA
Kada je Vučić došao na vlast 2012. godine javni dug Srbije bio je nešto iznad 17 milijardi evra. On svakodnevno tvrdi da nas je spasio od bankrotstva, a krajem maja 2018. javni dug je ponovo prešao 24 milijarde evra. Ne verujete? Lako je proveriti, idite na sajt Narodne banke Srbije, Uprava za javni dug i za 15 sekundi uverićete se i sami. Juče je stiglo obaveštenje od „Dosta je bilo“ da je u Skupštinu Srbije stigao materijal, naravno, posle reizbora Jorgovanke, u kome stoji da je NBS u prošloj godini zabeležila gubitak od spektakularnih 83 milijarde dinara, što je više nego što je za tri godine ovaj režim zakinuo penzionerima, uz tupavo objašnjenje da nas spasavaju od bankrota. Laž? I to se da proveriti narednih dana.

Da podsetimo neverne Tome. Otkako su Vučić, Nikolić i njihova pohlepna ekipa zajahali ovu državu, povećan je PDV (obe stope) povećane su akcize, povećan je porez na dobit, porez na plate, lokalne kabadahije povećale su i porez na imovinu, poskupele su sve komunalne usluge, praktično su svi nameti uvećani, pa kako Vučić svakodnevno ponavlja da danonoćno radi i još danonoćnije štedi, bilo bi logično da se dug smanjuje, ali ne, on i dalje raste. Dakle, biće da neko masno laže, čik pogodite ko! Očigledno da su svi počeli u pripovedanju bajki da imitiraju Big Bosa Vučića, pa je ona plava gospodža ministarka iz Bosne mrtva `ladna izjavila da narednih meseci, eventualno godinu-dve, planira investicije od, cirka, 5 milijardi evra. Lepa, okrugla, cifrica. Taman da zaokružimo javni dug na 30-ak milijardi evrića.

Baš kao što je lepa i okrugla cifrica od 301 dan u ostavci, koliko na debelo plaćenoj funkciji provodi Nemanja Nešić. 301 dan, brajko moj. Ne može to svako! To, kao i u svemu ostalom, prvi put u istoriji ima kod naprednjaka, i nigde više! Stigne i da skokne do Kine! I šta ima veze što su žuti u Kini! Nisu to oni žuti!
Naravno, u lokalnim režimskim medijima (drugih i nema) o ostavci niko ne sme ni da zucne. Kolektivna amnezija. Pu, pu, pu, kakva ostavka?! Nemamo pooooojma!!! Nisu ludi, pa da ostanu bez apanaže koju im, sve po zakonu, a kako bi drugačije, od otetog poreskog novca, obilato i neopozivo prenose vlastodršci, uz svesrdnu, takođe neopozivu, ne, ne, ne ostavku, već podršku, lažne lokalne opozicije. Naravno, sve po zakonu i u ime građana. Užičana, takoreći. Sve za Užice. I love Uzice.

Narafski, osim Užica, omiljena im je i užička plaža. Ono jes` da je ovog leta ispražnjena, ali, kada se mora, nije teško. A i šta fali što je ispražnjena, ionako je voda uvek hladna i prljava, i nije pogodna za kupanje. Skokovi mogu, to kratko traje, bućneš i izađeš, ali kupanje, to nikako. Pitam se, pitam, a što je to čuveno „užičko more ispod Bioktoša“ ispražnjeno? Elem, rešili ovi iz EPS-a, kako bi pokazali da slede put Big Bosa koji danonoćno bdi na Srbijom, narodom i Kosovom, pored danonoćnog zapošljavanja svojih partijskih drugova još nešto da rade, valja opravdati evropske donacije, pa im palo na pamet da bi mogli sagradit još stariju i ljepšu Centralu, baš kao što su, ti isti, svojedobno pokušali da naprave od Dubrovnika. Turistima neće smetati, šta zna turista šta je rotor, stator, kolektor i slične Tesline trice i kučine, a vajdica je, mora se priznati, nema smisla da Đetinja teče badava, ako ništa, biće za koju dnevnicu ili platice stotinjak novih naprednih članova.

Ima tu i tamo nekih mrzitelja, domaćih izdajnika, unutrašnjih neprijatelja i domicijalnih ništarija koji su prilično sumnjičavi prema tom milenijumskom energetskom poduhvatu na užičkoj plaži. Sa takvima će se mudro rukovodstvo, sva je prilika, prekim putem obračunati, ne može tu svakojaki bašibozuk da sumnja u genijalnost i poštenje naprednjačkog historijskog pregnuća. Te iste ništarije pokušavaju da umanje prošlogodišnje senzacionalne graditeljske uspehe na voljenoj im (njinoj) plaži, neprincipijelno kritikujući što naprednjačko tehnološko čudo dvadeset i prvog veka, spektakularni lift od 7-8 metara, skoro da i nije radio, iako ga je celokupna napredna lokalna svita, na čelu sa genijalnom ministarkom pravde(?) lično i personalno pustila u rad. Prosto je zapanjujuće kako se lift, bednik i mrzitelj, usudio da ne radi, kada su ga, a kako bi drugačije, prvi put u istoriji čovečanstva, lično naprednjaci naručili i tuđim parama platili. Oni rano ustaju, kasno ležu, brinu za napaćenu Srbiju i narod, Užice ofkors, umal` Kosovo da zaboravim, a lift, neradnik i izdajnik, odbija da radi. Ko zna, možda liftu fali kvalitetna struja, pa zato i dograđuju još stariju i ljepšu Centralu!
Nego, brinem se ja, da li će graditelji uspeti da završe radove do međunarodnog, šta međunarodnog, intergalaktičkog takmičenja u skokovima? Ili će organizovati prvo istorijsko takmičenje u skakanju lastom u čašu vode? Zanimljiva ideja? Takvom spektaklu čak bih i ja, stari mrzitelj, prisustvovao. Još da hoće učešće uzeti i lokalna vlastela, to bih tek sa oduševljenjem pozdravio i lično vatreno navijao! Oberučke! Sve za ljubav! Sve za narod, Partiju, Srbiju, Kosovo! I love Užice! Siguran sam da im to ne bi predstavljao problem, pa oni sve mogu, u svemu su najbolji, prvi, jedini, neponovljivi. Garant bi i pobedili, zato i neće, skromni, kakvim ih bog dao, da budu ispred ostalih takmičara.

I dok pokušavah, ničim izazvan, da razrešim energetsko-plivačko-skakačko-naprednjačko-liftadžijski čvor, videh intervju Pavla iz Fiskalnog saveta, pa pomislih da bi mi bilo pametnije da se vratim ekonomskim temama. Elem, kaže Pavle, vreme je da se konačno reši problem penzija i plata u javnom sektoru. Naravno, Pavle je i sam deo tog javnog sektora, pa mu je potpuno logično da se prvo reši taj problem, pa kad njega rešimo, da se bacimo, kao drujstvo, što bi rekao Žika Obretković – u celini i celosti, na investicije. Kada krenu državni službenici u investicije, ima sve da pršti! Ali prvo da im se vrati plata! Kako će sa smanjenim platama da investiraj, logično, zar ne? I kaže još Pavle da su sada plate i penzije usklađene sa srpskim BDP-om i da su 20 posto veće nego u privatnom sektoru.

Nije Pavle rekao, ali mi je poznata sumorna činjenica da je celokupan prihod od PDV-a u Srbiji u 2017. oko 480 milijardi dinara, a za penzije je potrebno i nešto više od toga, blizu 500 milijardi dinara godišnje, pa se sad ti Toni presabiraj da li će biti para za penzije kada tvoja generacija dopadne Penzionom fondu, a to i nije tako daleko. Da sam, primera radi, izdavao lične karte, već bih bio u penziji ili da mi se zalomilo, kao generacijama mojih roditelja koji su penzionisani u vreme Miloševića, bio bih u penziji odavno! I da stvar bude gora, 400 milijardi je naplaćeni PDV na uvoz, a samo 80 milijardi na novostvorenu vrednost u Srbiji! Sa druge strane, u Srbiji i Albaniji najniže su plate u Evropi, baš kao i BDP. I to napredno frizirani. Jedino ko nam pravi društvo u ovoj statistici bede su Makedonci. Dakle, kaže Pavle da su sada penzije i plate u javnom sektoru usklađene sa BDP-om (čine 19 posto BDP-a) i da ih u toj razmeri treba „zaključati“ i mogu se povećavati samo u skladu sa rastom srpske privrede. A rasta niđe – 0,9 posto za 4-5 godina.
Potom je Pavle, iako ekonomista, prešao na ekologiju. Brine se čovek. Pa kaže – voda je neispravna za piće u 40 posto gradskih i 60 posto seoskih vodovoda. Samo 55 posto stanovništva ima kanalizacioni priključak, dok je taj procenat u Evropi 84 procenta, a najveći gradovi direktno ispuštaju otpadne vode u reke (eto, šta smo mi gori od drugih).

E, ovde se Pavle napokon zeznuo. Jeste problem što kanalizacija ide direktno u reke, ali je zaboravio važnu energetsku činjenicu – i iz zagađene vode proizvodi se struja! I na prljavu vodu poreski obveznici će doplaćivati procenat za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora! Zagađena, a opet obnovljiva! I, zaista, nigde ne piše da mora voda biti čista. Čak ni cijanobakterije u vodi ne smetaju da se proizvodi struja. A kako smo se poslednjih godina kao drujstvo (u celini i celosti) potpuno predali energetici (i Kosovu), onda je najvažnije da voda teče, a to što je zagađena, to ćemo rešavati u isto vreme kada i one investicije sa polovine teksta. Što će reći – nikad. Približno u isto vreme kada moja generacija primi prvu penziju. Eto, obrni-okreni, reklo bi se da ekonomija i ekologija nemaju nikakve veze, međutim…. Ja bih, čak, ekologiji dao prednost, jer dok ne uklonimo ovo silno đubre, nema ništa od ekonomije. Osim ako nismo iz energetskog sektora… U tom slučaju veća količina đubreta čini profit sigurnijim.

Toni Stanković (Užička nedelja 989)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.