početak KOLUMNE Oskar bez domaćina, JASSIE SMOLLETT bez obraza, R-KELLY bez slobode

Oskar bez domaćina, JASSIE SMOLLETT bez obraza, R-KELLY bez slobode

od nedelja
783 pregleda

Imali smo nekoliko zanimljivih medijskih sedmica u Americi, krunisanih 92. Ceremonijom dodele Oskara za najbolja filmska ostvarenja.
Ceremonija je ove godine prvi put bez domaćina, jer je komičar Kevin Hart odbio ulogu voditelja, priznajući neke svoje pređašnje izjave o homoseksualcima i generalno gej populaciji. Video čovek da će politička korektnost presuditi i njemu, a valjda i svestan da više nema ni mesta ni vremena za šalu i humor u ovom suludom svetu, u kome se skoro samo o mržnji govori, pa se povukao pre nego što do linča dođe. Posle nekoliko mučnih natezanja, Akademija je odlučila da umesto voditelja-domaćina ove godine uključi samo prezentere nagrada, u širokom dijapazonu – od Serene Viliams do Barbare Strejsend, nadajući se da će oni ostati politički korektni, ili makar pljuvati samo po sadašnjem predsedniku, što je ne samo dozvoljeno, već poželjno, i u Holivudu omiljeno. Bilo je i drugih kontradiktornosti u pripremi ceremonije – organizatori su želeli da neke manje važne nagrade dodeljuju u toku TV reklama, ali se filmski svet s pravom pobunio, pa su digli ruke od tog ćoravog posla.
2018. je bila godina uspešnih filmova. Videla sam skoro sve važnije u konkurenciji, razočarana jedino filmom “Favourite”, za koji mi još uvek nije jasno zbog čega je uopšte snimljen, zašto je u bilo kakvoj konkurenciji, niti zašto je Olivia Kohen dobila Oskara za najbolju žensku ulogu u njemu. Ali, pošto o ukusima ne treba raspravljati (i dalje mi se taj film gadi, jer je stvarno na granici dobrog ukusa), radije ću se osvrnuti na dobitnike vredne pažnje.
Najbolji film je “Green Book”, fantastično urađena priča o američkom džez muzičaru iz šezdesetih, koga na turneju u duboki američki jug vozi belac; turneja je bila podloga za zbližavanje dva sveta, povezivanje na različitostima, traženje ljubavi između budućih prijatelja, razumevanja sukoba i načina da se razreše u korist obe strane. Film je i prava lekcija današnjoj podeljenoj Americi, superiorno režiran i uz fantastičnu glumu Gvida Mortensena i Maršala Alija, koji je dobio i Oskara za najbolju sporednu mušku ulogu. “Green Book” je i najbolji originalni scenario u 2018. godini.
Oskar za najbolju mušku ulogu pripao je Rani Maleku za fantastično odigran lik Fredija Merkjurija u Boemskoj rapsodiji, a film je dobio i nagrade za najbolji zvuk i montažu zvuka i filma.
Nagradu za najbolji adaptirani scenario dobio je Spajk Li, za “BlackkKlansman”, koji je, prigodno, u svom fazonu, iskoristio priliku da se nasmeje aktuelnoj administraciji, za muziku je nagrada pripala filmu “Black Panter”, za najbolju pesmu Lejdi Gaga, za najbolju režiju Alfonsu Cuaronu za izuzetan film “Roma”, koji je dobio i nagrade za za najbolji strani film i najbolju kinematografiju.
Ipak, ovogodišnja dodela filmskih nagrada biće upamćena po nastupu grupe “Queen”, uz sjajnog Adama Lamberta, i živa sećanja na osamdesete i Fredija, ali i po izuzetnom izvođenju pesme “Shallow” – duet Lady Gaga i Bradley Cooper bio je superioran, pa sada još više nikome nije jasno zašto je Bradley uskraćen za nominaciju za najbolju režiju, i zbog čega “Star is Born” nije dobio više nagrada, uključujući i za najbolju mušku ulogu.
Činjenica da sada dobri filmovi u Americi nastaju i u novim produkcijama – Netflix, Amazon Prime, nekim filmofilima ne ide u prilog, jer veruju da se tako gubi iskustvo gledanja filmova u bioskopima, učinila je i da se kategorije na neki način izmešaju, pa se i kandidati za strane filmove takmiče u svim ostalim kategorijama, što je bio slučaj filma “Roma”.
Dok se utisci posle Oskara sređuju, još uvek ne mogu da dođem sebi od skandala koji je, ničim izazvan, sam sebi, ali i Čikagu i Americi generalno, napravio skoro nepoznati glumac Jussie Smollett, pre ovoga nikad čula za njega, u potrazi za malo većom slavom i malo više para. Pre nekoliko nedelja, baš u nekoj od onih najhladnijih čikaških noći, prijavio je policiji napad na sebe, od strane belih rasista, koji su ga pretukli blizu njegovog stana u Čikagu, stavili omču oko vrata, polili ga varikinom i vikali da je ovo MAGA (Make America Great Again) country. Da, zaboravih da kažem da je Jussie crnac i gej, igra u nekoj skoro nepoznatoj seriji “Empire”, koji je pre ovog napada prijavio i neku čudnu pošiljku koja mu je stigla na kućnu adresu, sa sličnim pretnjama. Kada je policija pocela istragu, počelo je da smrdi – glumac nije hteo da preda telefon sa listom poziva koje je te noći imao, kamere nisu snimile nikakav napad, pa se čikaška policija, koja se svakodnevno susreće sa kriminalom izazvanim rasnom ili nekom drugom mržnjom, detaljno dala na posao, koristeći skoro sve svoje resurse. Jussie je dobijao podršku od skoro celog Holivuda i dobrog dela levičarkse političke elite, pljuštali su tvitovi, postavljali se video snimci, ocrnjivao i osuđivao napad, sve se pripisivalo belim ljudima, a mnogi političari su ubirali značajne poene stavljajući glumca pod svoje skute,optužujući administraciju i za ovaj incident. Gostovao je na mnogim nacionalnim televizijama, tražeći pravdu za sebe, jadnog, crnog homoseksualca. I, da ne dužim priču, revnosna čikaška policija je ubrzo otkrila da se radi o čistoj prevari – glumac je unajmio dvojicu braće iz Kenije, koji su ponekad statirali na setu, platio ih 3.500 dolara (čekom, hej), da bi iscenirali napad, njemu podigli popularnost, a verovao je i kod producenata cenu i malo veći honorar. Kada su dobili dovoljno dokaza (braća Kenijci su u policiju doneli čak i pomenuti ček i do detalja opisali ugovor za akciju) policajci su javnosti saopštili istinu, tužilac je presavio tabak, određena je porota, koja je utvrdila njegovu krivicu, pa će sud odrezati kaznu. Uključen je i FBI, jer je slanje lažnih sumnjivih pošiljaka federalno krivično delo. Ekipa serije “Empire” odmah je izbrisala njegov lik iz budućih epizoda, ali ni jedan, baš ni jedan medij se nije oglasio makar izvinjenjem što je podlegao instantnoj gratifikaciji, verujući njegovoj priči pre nego što je činjenicama potvrđena. Mediji su mrtvi i ovde, naročito nacionalne TV mreže koje skandal više uopšte i ne pominju, ko da se ne valja, a do juče su na njemu gradile gledanost. Lokalne TV kuće iz Čikaga su odradile odličan posao i osvetlale obraz, pa često poverujem da možda još uvek ima nade, makar na lokalu.
U isto vreme u policiju je dospeo i R-Kelly, koji je optužen za višegodišnje seksualno zlostavljanje maloletnica, pa je pušten uz kauciju od milion dolara, a za krivična dela može dobiti višegodišnju robiju. 5 puta dobitnik Gremi nagrade, reper je stvarno umislio da može da leti i da mu niko ne može ništa, dok para vrti gde burgija neće. Ali su nesrećne žene napravile dokumentarni film, u nastojanju da oči pravde usmere na manijaka i privedu ga sudu. Bio je on optuživan i osuđivan i 2008. i 2012. godine, tada volšebno izbegao dugogodišnju robiju, ali čini se da mu ovoga puta ne gine. Dečija pornografija, seks sa maloletnicama, maltretiranje žena i devojaka sa kojima je živeo, bio je to njegov život još od 1993. godine, kada je u Čikagu i započeo svoju karijeru, a svoj studio pretvorio u svojevrsnu javnu kuću-kazamat za nesrećne devojke. Novcem više nije mogao da kupuje slobodu, iako će sada i njega, kao i pomenutog glumca, braniti najbolji američki advokati, ponovo dokazujući da nije važna istina – jedino je važno dobiti slučaj.
A slučaj Amerika se baš može ogledati u priči iz najboljeg prošlogodišnjeg filma. “Green Book” je lekcija o rasizmu, ali i o načinu da se on prevaziđe, o umetnosti života i ljubavi, o snazi da se iz sukoba izađe jači, pametniji bolji. Daleko od kriminala izazvanog mržnjom i delikvencijom bilo koje vrste. Ili je to, na žalost, moguće samo na filmu?

Mila Filipović (Užička nedelja 1026)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.