Nataša Gerzić, SALVIA ČAJEVI
Preduzetnici su prepušteni sami sebi
– Najveći problemi su velika poreska opterećenja, prevelike takse, komplikovana administracija i, naravno, problem naplate. Mnogo se pričalo o donošenju zakona kojim će biti ograničeni rokovi plaćanja na 60 dana, kao i da će to uvesti red u poslovanje, ali se u praksi nije mnogo toga promenilo. Čini mi se da smo mi koji uđemo u avanturu preduzetništva uglavnom prepušteni sami sebi –
Zlatiborski kraj je oduvek poznat po čistom vazduhu, prelepoj prirodi, ali i lekovitim biljkama koje rastu samo na ovom prostoru. Znanje o biljkama i njihovom lekovitom dejstvu se u našem kraju prenosi sa kolena na koleno već generacijama, a Nataša Gerzić je odlučila da ljubav prema prirodi pretvori u posao, pa je 2002. godine osnovala svoju firmu za proizvodnju i pakovanje lekovitog bilja i čajeva „Salviu“.
– Pre ovog perioda radila sam u “Raketi promet”, na knjigovodstvenim poslovima, pa pošto je ova firma polako počela da propada, napustila sam je i počela da razmišljam o nekom svom biznisu. U čajevima sam videla veliku šansu za iskazivanjem na polju privatne inicijative i počela sam da se edukujem i upoznajem sa potpuno drugačijim poslom. Osnovala sam “Salviu” (Salvia officinalis je latinski naziv za žalfiju, prim. aut.). Tada je počeo jedan težak, obiman i zahtevan posao, pun rizika, koji traje sve do danas.
Kako je bilo na početku? Sa kojim čajevima ste započeli posao?
Na početku su to bile četiri osnovne vrste čaja u filter vrećicama: nana, kamilica, šipurak i hibiskus, a danas u asortimanu imam dvadeset vrsta čajeva. Posebno sam ponosna i istakla bih Zlatiborski čaj, kao svoj brend, za koje vlada veliko interesovanje od strane kupaca i poslovnih partnera, naročito iz Beograda. To je jedna blaga i prijatna mešavina lekovitog bilja u koju spadaju kantariona, majčina dušica, hajdučka trava, nana i trava ive. Takođe, prošle godine sam u saradnji sa Specijalnom bolnicom Čigota sa Zlatibora, povodom 50 godina njihovog rada, napravila još jednu zanimljivu mešavinu koprive, kantariona i vranilove trave, pod nazivom “Čigota čaj”. Pored čajeva proizvodimo i Začin za kuvano vino, mešavinu karanfilića, muskantnog oraha i cimeta. Ovaj proizvod je prisutan u mnogim ugostiteljskim objektima širom Srbije.
Da li je prošla godina bila uspešna za vas?
Prošla godina je bila veoma teška za sva mala i srednja preduzeća, pa tako i za mene. Veliki broj firmi je podlegao smanjenoj tražnji i nedostatku novca, i to se svuda osetilo. Ipak, uz mnogo veći uloženi rad nego prethodne godine, i uz veliko smanjenje troškova mogla bih da kažem da mi je godina bila uspešna.
Gde se prodaju sve vaši čajevi?
Moje proizvode uglavnom dostavljam veleprodajama, koje ih dalje distribuiraju u prodavnice, kako u Užicu, Požezi, Zlatiboru, tako i u drugim gradovima širom Srbije. Naravno, u Beogradu vlada veliko interesovanje za Zlatiborski čaj i Začin za kuvano vino. Distributeri mog čaja su uglavnom velika preduzeća, ozbiljni i provereni kupci, i poslovni partneri.
Da li je teško opstati na tržištu?
Moram reći da u poslu kojim se bavim nije ni malo lako opstati, jer je konkurencija velika, ali se trudim da koristim do sada isprobane modele poslovanja. Svaka godina do sada mi je bila obeležena novim idejama i novim proizvodima, a pored toga veliki akcenat stavljam na ispitivanje tržišta. Osnovna pokretačka energija mi je samopouzdanje, uporan rad, u toku sezone se rade sve subote i sve nedelje, i sve to predstavlja veliki podstrek poslu.
Spomenuli ste veliku konkurenciju. Kako se borite sa njom?
Ono od čega ne odstupam je kvalitet, i mišljenja sam da je to ono što opredeljuje kupce za moje čajeve. Pored toga, trudim se da među prvima uvodem nove ideje u proizvodnju.
Ima li nelojalne konkurencije?
Na žalost ima, i to se najviše vidi na tržištu po cenama čajeva. Nije retkost da su u prodavnicama prisutne maloprodajne cene koje su skoro iste kao cene troškova proizvodnje tih istih proizvoda, što je najbolje govori o kvalitetu čaja.
Danas su retke firme koje posluju bez problema. Da li ih ima kod vas i koji su to najveći problemi sa kojima se danas susrećete?
Najveći problemi su velika poreska opterećenja, prevelike takse, komplikovana administracija i, naravno, problem naplate. Mnogo se pričalo o donošenju zakona kojim će biti ograničeni rokovi plaćanja na 60 dana, kao i da će to uvesti red u poslovanje, ali se u praksi nije mnogo toga promenilo. Čini mi se da smo mi koji uđemo u avanturu preduzetništva uglavnom prepušteni sami sebi.
Kakvi su vaši planovi za ovu godinu?
Kako je sada u mom poslu upravo zatišje u proizvodnji, uveliko razmišljam i dogovaram se oko novih vrsta čajeva. U pripremi je trenutno jagoda sa jogurtom, i nadam se da ću do početka nove sezone uspeti da i tu vrstu čaja ponudim tržištu. Takođe, radim na sklapanju novih poslovnih ugovora, čija će realizacija direktno uticati na potrebu za novim radnicima.
N. Kutlešić