Užičke zidne novine – piše Dragan R. Filipović
Užička nedelja 943
KONTROLA LETA JAVLJA:
1.
Ode ono polako.
A nešto se nismo ni družili, kako umemo i kako volimo. Bilo je dana kad je ono bilo mlitavo, nikakvo, ni nalik onom što užičko leto mora biti; bilo je i onih kad smo mi bili ispod očekivanja i otvoreno se oglušivali o njegove pozive da zajedno projezdimo oko Male svete reke.
Ako je ovih drugih dana bilo više, naša veza je u ozbiljnom problemu.
Uglavnom, 22. septembra, oko pola pet popodne, Zemljina kugla će, u svom svemirskom plesu, nakloniti našu poluloptu Mraku i Ledu, a donji kraj, južni, najzad će se ogrejati.
Ode ono polako, i svako sklon filozofskom posmatranju sveta, sav važan će potvrditi jednak značaj i lepotu svih godišnjih doba, i svih vremenskih uslova; to vam je, prijatelji moji, siguran znak da taj posmatrač prirode i društva nije Užičanin, već iz nekog kraja, u kom su svetlost i sivilo bar ravnomerno raspoređeni.
Kod nas, sivi dani upravo počinju, a kad će se završiti, ne zna se.
Zato, kad je sunce, Užičani srču šta vole na terasama, iako je prohladno; zato, i ne samo zato, Užice je jedini mediteranski grad na kontinentu.
I to nam, u sivim danima, pojačava setu, naročito u decembru, kad se dan skrati toliko, da ga propustiš, ako se uspavaš.
2.
Ma, ne moramo mi gledati u kalendar.
Kad od Belog groblja jaukne cirkular i osetiš miris pečene crvene paprike za ajvar, jeza poznata iz mračnog, hladnog, vlažnog i maglovitog jutra prostrujaće ti kostima, ma koliko sunčan i topao dan bio.
Pa se presabiraš oko grejne sezone i zimskih zaliha hrane.
Kod nas se, naročito u pomenutom decembru, lako poveruje u neosnovanost ideje o globalnom otopljenju i u strašnu tajnu da novo ledeno doba dolazi. Ako u februaru sastavi niz ledenih dana, a ume, lako bi smo poverovali kakvom katastrofičaru, da jedne od ovih godina proleće neće ni doći.
Negde su se naši preci dobro smrzli i zimi gladovali, kad mi do danas osećamo njihov očaj, njihovu muku, kako puze kičmom.
A, uostalom, svima dobronamernima je poznato da smo nadmorskom visinom, geografijom i potrebama, zaslužili više sunčanih dana s prijatnim povetarcem, kratku zimu i raspevano proleće.
A i zaslugama, razume se.
3.
Moj drug je, davno, napisao priču imena Predveče se nikako ne može.
Mi ne moramo da je čitamo, niti da znamo o čemu se radi. Kad rani sumrak počne da stiska i guste slojeve raznorodih dimova nagura u naš vlažni do, prisloniš čelo na hladno prozorsko staklo i piljiš u siluetu grada, dok se sva vidljiva svetla ne popale. Kao da ne veruješ viđenom, kao da ne znaš kud bi i šta bi.
I s kim.
Zbog takvih predvečerja, prijatelji moji, odazivajte se našem letu, kad god vas zovne, jer sećanje na zajedničke dane može vam malo ispraviti ta ramenca i podići obešeni kljun.
4.
Kad nas jesen blagoslovi Miholjskim letom, ko ume, neka nađe uporište, neka nađe tačku oslonca, u tim danima.
Ako ikad s naporom ustaješ u mrak, smrznutim rukama otkopavaš auto, da bi otišao kod nekih čudnih ljudi, s kojima ne bi išao ni jabuke da kradeš, a radi posla, koji bi, da je sreće, mogao preskočiti, dobro je da imaš osunčanu sliku.
Recimo:
U kanjonu si, recimo, Male svete reke, i ruj je ovladao; sve te boje jesenje haljine, tek ispod plavetnila poslednjih sunčanih dana, dobiju lepotu, dobiju smisao;
voda je prozračnija i ribe su se već povukle u zimovnike ili nizvodno, one koje odlaze, da bi se vratile, kad snežne vode prođu;
u senovitim delovima je blago neprijatno i jedva čekaš da dođeš do velike, tamne stene, nagete ka reci i podnevnom suncu;
raspremaš se, koliko se može na tom mestu, iz ranca vadiš žuto grožđe s braon drškom; preslatko je i osećaš po malo sunce u svakom zrnu, i prija ti, kao da komadiće voljenog leta slažeš na tajno mesto, negde unutra;
poneko zrno baciš tamo, pod stenu, da častiš nekog matorog klena, ako je i njega leto kitnjastim repom ošinulo;
i shvatiš, kako je to kad je sunce milije i šta je mangupska furuna.
Recimo.
5.
Ako imaš u sebi tajno mesto i tamo, recimo, slatka zrna, svako s malim suncem u sebi, ne može ti ništa zima i sve što sa zimom dolazi.
Nije to samo bežanje u sliku jednog dobrog dana, iako ni to nije malo; svaki put, kad odvijete velove boja jeseni na Đetinji, one što skrivaju tajno mesto, na kom je skrivena snaga diva, i izvadite, recimo, svoje zrno, prijatelji moji, podsetite se da će bolje vreme ipak doći.
Iako je ponekad teško u to poverovati.
Svaki div, to znamo iz priča koje se više ne pričaju, ima nešto drugo za smeštaj svoje snage; svako od nas, divova u ostavci, mora prvo napuni skrovište, da bi ga koristio, kad za to dođe vreme.
U onakvo jutro, ili još bolje, neko s bljuzgom i mokrim nogama.
U onakva predvečerja, da se nekako preguraju.
Jaka sećanja, s bojama, mirisima i ukusima, imaju moć čarolije; jake ideje, sa žarom i uzbuđenjem, tek kad dolaze, tek kad se mrzovolja udalji.
Nema mesta.
6.
To što se nismo privikli na pedeset nijansi sivog, sto mirisa smoga i šetanje temperature, od kog kamen stanac puca, jedna je muka; odlaganje rada i akcija, za „kad se prolepša“ je druga.
Običaje i razloge za njih smo davno zaboravili, a tumaramo okolo, noseći ih kroz ovaj izmenjen svet.
Ovde se zimi radi, koliko se mora.
Kad krene sezona slava, Novih godina i Božića, napredak je na leru.
Kad se sve to uspostavljalo, naročito u ovim brdima, iskra radovanja životu je vaskrsavala, dok se prtilo ka udaljenom svetlu, ka slavlju i pesmi.
Šta je do zime urađeno, to je; dokotrljati se do proleća je cilj.
I mi smo to, otprilike, zadržali, samo što smo, od modernog doba i pomenutog mediterana, poprimili da se leti ne napreže.
Za ozbiljne poslove, pazi se, da ih „ne uhvati leto“.
Pošto zima i pozimlje umeju da se oduže, ostaje nam koja nedelja da se okrenemo i uradimo neke stvari dok ne zagazimo u doba laganice.
7.
Naši stari, na selu, na jesen su ubirali plodove i bogatstvo im se umnožavalo; nama, u ovoj dolini ispod Zabučja, jesen je doba velikih troškova; i tu je bar jedan od razloga, koji umeju da umnože loše dane.
Ako uspemo, umesto trpljenja i oklembesa, uz pomoć one snage skrivene na tajnom mestu, da pokrenemo struje, potrebne za razduvavanje žiške, popravljanje raspoloženja i opšteg, biće to prva dobit; unutrašnja promena kalendara je druga.
Zamisli, zaseješ, i to rodi, poraste.
Zamisli, tvoja žetva.
8.
Kontrola leta javlja, da će prvog dana jeseni, mesec biti u zadnjoj četvrtini, a mladina će oko prvog oktobra.
Ko drva nije spremio na vreme, po štampanim instrukcijama evropskim, kao onih nekoliko poznatih komšiluku, već ih sprema sad, kad i svi mi ostali, nek kaže svom isporučiocu, da ne seče za mladine.
Biće žižljiva, s potkornjakom, sklona svakom kvarenju i goreće slabo.
Tad je našoj majčici Zemlji okrenuta čuvena Tamna strana meseca, i sve što se tad uradi, neće na dobro izaći.
Sem…
Ako…